What’s my motivation? klasicno je pitanje svakog mladog glumca ambicioznog da bilo koju, ma koliko god sporednu ulogu, odigra sto iskonskije. Zasto moram uciniti tri koraka, kada moj lik osjeca da bi trebao stati kao ukopan? Cemu sapat kada moja uloga zeli vristati sa krova nebodera? Zasto se uvrijediti, to se mene uopce ne tice? Sve su ovo polemike koje zivot na daskama znace. Rasprave koje ubijaju rezisere u pojam, cine od glumaca egocentricne picajzle, a prolaznicima znace jednako koliko mlacenje prazne slame.
Zasto?, je pitanje kolim se dugo bavim. Ne u nekom filmu, vec na svim na svim frontama. Na poslu, u prijateljstvima, vezi, pri kupovini, placanju racuna. Do neke je granice ono normalno, no u mojoj glavi ono se vrti kao ogrebani cd. Kao glas neke druge osobe koja je zasjela na moje tjeme i sada kljuca po proslosti i staje na prste mojoj buducnosti. Zasto? Zasto? Zasto? Uglavnom ovu paljbu slijedi Pa kad to tebi ionako nece uspjeti. Dok bi slican odgovor mogao odvesti do letargicnosti, mene ovaj process izluduje. Umorna sam.
Pa zar ne mogu kupiti namirnice za veceru bez da preispitujem smisao zivota? Je li ovo ljubav nakon toliko godina ? Radim li nesto sto ima smisla ili se samo umaram da bi bez griznje savijesti podigla placu ? Jesam li ja jedina budala koja vjeruje u ovaj projekt? Da li me iskoristavas? Ako sumnjam u sve onda je mozda sve sto cinim zapravo velika laz u koju vjerujem ? A mozda je to istina koju se ne usudijem prihvatiti? Cemu se uopce truditi ako nista nema smisla? Ako na kraju ostajem sama, jer nisam u stanju osjetiti da nesto dijelim. Pitam se zasto pisem ovaj blog i zeljno iscekujem reakcije. Da li sam i ovdje pala u zamku zabavjanja drugih? Trazim li paznju. Mozda mi zato ponekad ponestaje inspiracije, jer se bavim drugima , a ne sobo? A mozda pretjerujem. Ipak je ovo hobi? Ili nesto vise?
Na ovaj nacin se pjesma vrti danonocno. Pokrenula ga je depresija jos prije par godina, a zavitala psihoterapija.
Vracam se na pocetak. Pocetak bloga. Pocetak terapije i trazenja odgovora. Nakon sto sam shvatila neke kljucne odnose iz rane mladosti i ogroman utjecaj koji su imali na moj karakter, pomakla sam se sa mjesta. Ali jos to nije kraj price. Svjesna samvog stanja, nacina na koji salom i racionaliziranjem kocim osjecaje. Znam da me stah vidjeti sebe i okolinu u kojoj se nalazim bez filtera obaveza, agendi i tradicija. Mozda bi se tada uspostavilo da bih nesto trebala promijeniti. Stan, kredite, zemlju, profesiju. Muza. Da sam sve ucinila krivo i da sam si sama kriva za sve. Dok stojim u redu na blagajni i mislim Sama sam si kriva, rade bih da vidim sunce i samo 1:0 sa Brazilom i plavo nebo. Da umjesto sto zavidim tanasnoj blebetavoj mladariji, da prihvatim sebe.
Nisam nezahvalna. Cinjenica je da imam vise sansi za osjecaj zadovoljnosti od pola svijeta sto umire, gladuje ili zivi u smrtnom strahu. No to samo pogorsava stvari. Tada sam sama sebi razmazena. Osobina koju ne podnosim. Bas kao i nesigurnost, strah od neuspjeha i razocaranja drugih. I jos brdo drugih strahova koji me koce. Bas kao sto ranije nisam podnosila I samu sebe (sada je to sporadicno).
Nakon godine i pol dana terpije, tjesim se da na dobrom sam putu. Da je uvid koji imam u vlastito stanje vec ogromni napredak. Ne placem do duboko u noc, redovno spavam i ne zelenim od bolesne ljubomore na sve ostale i kronicne griznje savijsti za sve sto se dogodilo od smrti Isusa na Krista. Sve znam objasniti. Sve argumentirati.Analizirati. No jos ne osjecam u dubini duse gotovo nista. A bez pravog osjecaja, pitanja su sve brojnija.
Jedan odgovor je tu na ovoj stranici: vratiti se blize k sebi i podijeliti sa eterom. Pustiti glas i spontano tipkati. Kako kod da ispadne. Skinuti sa sebe sram i nesigurnost. Davati krive odgovore sve dok ne nadem pravi. I oni smiju postojati. Prisiliti se da formuliram recenice i stavim ih sebi pod povecalo. Kao da me iznova strah. Kao kad sam prije godinu dana zapocela ovaj blog. Da cu izdati majku i oca ako samo zucnem. Da cu unistiti balon sapunice u kojem lebdim. Da ce se dogoditi nesto strasno ako pocnem tragati za izvorom iskrenosti i poletnosti. Stay tuned !
Post je objavljen 14.06.2006. u 01:11 sati.