sličnu pljačku doživio je grad 1806., a o zadnjoj 1991/92. i onako sve znate. to je već naša novija povijest.
Dubrovačkom moćniku najbliža je riznica kotorskog relikvijara jer jedino Dubrovnik i Kotor od dalmatinskih gradova imaju posebne prostorije za čuvanje. Sličnost sudbine je i u činjenici da su zbirku zlatnih i srebrnih medalja dubrovačkog relikvijara opljačkali Francuzi, a u Kotoru su, na žalost, za vrijeme okupacije isti ti Francuzi za kovanje okupacijskog novca pretopili dio relikvijara. Srećom u Dubrovniku barem se to nije dogodilo (v. lupis).
čim su dubrovačke rane zacijeljene, grad se je počeo obnavljati. njegov današnji izgled je izgled poslijepotresnoga grada. obnovilo se sve tijekom vremena, pa i zlatarska ulica a zlatarnice su nastavile kuckati, štancati i vesti nove ukrase za dubrovački puk i samostanske riznice.
Kiparstvo i slikarstvo najbolje su nas podučili kako je srednjovjekovni grad sa svojim patronom činio nedjeljivu cjelinu. Brojni su prikazi važnih svetaca koji u svojim rukama drže grad za koji su »zaduženi«, vezani usrdnim molbama vjernika i raširenim kultom stoljetnoga štovanja. Istina je kako je riječ o stiliziranim modelima ili maketama urbane strukture, kao što su i likovi svetaca idealizirani, neindividualizirani, nipošto portretno uosobljeni. Ali čvrsta sprega zašitnika i predmeta zaštite — što ga nebeski zagovornik superiorno drži u ruci — neosporna je, upravo utoliko uvjerljivija koliko odnosi proporcija nisu realni: sa svojim nadzemaljskim ingerencijama svetac je opravdano mnogo veći od onoga što štiti i brani. (t. maroević)
Post je objavljen 13.06.2006. u 20:34 sati.