Marketing
Izbljedjele riječi
I.
Postali smo stranci. Dvije različite osobe s nekim hladnim fizičkim kontaktom… Komunikacija je pala na minimum. Zajedno smo, ali udaljeni. Povremeno se viđamo, povremeno se poljubimo, ponekada dobacimo koju riječ jedno drugome ili neki znatiželjni pogled. Ne može se reći samo toplinom ruke ono što se može reći riječima. (Meni te riječi fale…)
Smatram da je u vezi važan razgovor. Kod nas su te riječi izblijedjele, nestale… Kao da su postale suvišne. (Ja to ne podnosim.) Ne dijelimo više nikakve tajne, ne zezamo se, ne pričamo o bezveznim stvarima, ne pričamo o ničemu!!! Kako da živim uz nekoga tko mi ništa ne govori? S nekim od koga više ne osjećam ljubav…Kod mene je ta ljubav davno nestala. Već odavno je to ne-komuniciranje stvorilo u meni bezvoljnost. Već odavno mi se čini da ga ne poznajem više…da mu to vjerojatno nije potrebno! (Mene to ubija). Vrijeme je da završi sve. Ne može biti bolje. Ne može se poljupcima nadomjestiti duševna glad.
Možda ima onog povjerenja, koje mi je isto toliko važno, ali nije dovoljno.
Mislim da ne tražim previše…U vezi je najpotrebniji taj razgovor…Upoznavati se tijekom cijelog života…Dijeliti mišljenja, uspoređivati se, zezati i smijati se zajedno, ubijati dosadu ne samo fizičkim putem nego i kroz taj razgovor…Postalo je hladno u njegovom naručju, odavno.
II.
Vrijeme je da odem na drugu obalu. Već vidim sreću kako me čeka! Čeka me već duže vrijeme, ja se nisam uspjela odvojiti od hladnog zagrljaja (to je navika). Možda će biti kratkotrajna, toga se i bojim. Možda će me sreća šutnuti nakon nekog vremena…Trenutno ne želim razmišljati o tome…(Pobjedi strah! Pokušaj…)
Post je objavljen 13.06.2006. u 19:06 sati.