Postoji jedan problem koji nije tako mali i u kojem smo svi, neki su svjesni tog problema.... no većina nije. Ja sam to nazvao "kavez" u koji smo se smjestili. Dakle, ograničenost mogućnosti izlaska iz problema. To može biti bilo koji problem, novčani, zdravstveni, emotivni ili bilo koji drugi da ih sada ovdje ne nabrajam. Tu ograničenost smo sami postavili, pokušavajući rješavati svoj problem, stalno se vrtimo u određenim granicama i ne vidimo nikakav izlazak iz tog začaranog kruga. A rješenje postoji, no nalazi se izvan našeg kaveza i mi ga obično ne vidimo. Da bismo ga primijetili i da bismo dobili odgovore na naša pitanja, mi moramo izaći iz kaveza. A to nije nimalo lako jer dok smo unutra, ne vidimo van. No, možda će vam biti dovoljno ako vam netko kaže da postoji nešto što je "vani" (van našeg ograničavajućeg kruga) i da postoji odgovor. I ako pomaknete te svoje granice, koje uzgred budi rečeno svi imamo, neki malo veće a neki malo manje, tada ćete si stvoriti mogućnost da problem počinjete rješavati. No, ni ovo stanje u kojem ste sada nije tako crno i tako strašno - kako mislite. Ono je ipak bilo vaš izbor i kroz njega ste svakako naučili ono što ste trebali. I sada kada ste to spoznali možete krenuti dalje i mijenjati nešto. To "nešto" samo vi znate, nema tog mudraca niti tog duhovnog autoriteta koji vam ga može pokazati. Vi ste ta mudrost i vi ste taj duhovni autoritet. Važno je da preuzmete odgovornost za svoj život i da ga, ukoliko niste zadovoljni s njim - mijenjate. Vi to možete i vi na to imate pravo, i ne samo pravo već i obvezu. Učinite to - napravite neki životni rez i pronađite sebe. I sve što budete činili, činite zato da biste sebi ispunili život puninom. To nije egoizam - to je naprosto vaša duhovna potreba. I ne stidite se toga. Dapače, čineći sebi, činite i svojim najbližim, a gledajući još šire, činite na taj način dobro svakom obliku života.
No, znam i sam, izlaz iz kaveza ne postoji bez ključa...
ZIDOVI
Unutar usamljenog stana,
šeće duša puna želja
unutar srca punog ljubavi šeće
zanesenjak bar tako se čini.
I što kaže molitva, srcu
koje nikad ne sanja ništa
usamljena i tužna duša je ta,
sakrivena iza zidova.
U zidovima tvrdim i uspravnim
zaštićeno srce bolom sputano
ne dozvoli drugom srcu da se približi
Ne osjeća niti ljubav niti sreću
od onog što treba mu utjehu.
Strašni su zidovi samoće
-Josip-
Post je objavljen 13.06.2006. u 17:00 sati.