Nisam dugo ništa napisao. Kaj očekujete, stisli ispitni rokovi, borbe za potpise, počelo svjetsko, slobodnog vremena je stvarno malo ovih dana. Toliko malo da još nisam ni do trexa stigao nagradu uručiti. E sad našao ja malo slobodnog vremena za update koji se jednostavno mora napraviti. Naime u subotu je hokejaška ekipa ZHC Zelina okrunila ne baš sjajnu sezonu komadićima plemenitog metala. Igralo se finale kupa, no nekima ni to nie bila dovoljna motivacija da se pojave nego su umjesto toga odabrali posljepodnevnu ribičiju. Svako zna svoje, tako je u subotu spremnija momčad zasluženo pobijedila. Nama ostaje srebro, nastup u europi, i ona dobra stara izreka koju slušamo svake godine u ovo vrijeme : "A tek kaj bi bilo da treniramo kak spada?". Naime brojke govore sve, vroj održanih treninga u posljednja 3 tjedna od polufinalne utakmice je sličnog oblika kao i uručena nam medalja.
Kad bi naša nogometna reprezentacija napravila sličan uspjeh bio bih vrlo zadovoljan, koliko je to realno prosudite sami za sebe, ja vam jedino mogu reći da su oni vjerojatno ozbiljnije trenirali od nas.
Danas je dan B, B kao Brazil, ima da obućete najljepši kockasti dres, ako ga nemate poslužit će obična bijela majica umrljana krvlju. Žuto je danas službeno OUT, ako vidite danas nekoga da nosi žuto, to shvatite kao provokaciju i ukažite mu na njegovu pogrešku udarcima u područje trbuha, prsnog koša ili čeljusti uz povike "Nema azila za imigrante s Brazila!"
Toliko od mene, uživajte danas, proslavite i zalijte rezultat, ma kakav on bio!
Bijelo-crvena polja hrvatska na dresu sjete me da ja volim te.
Igrajte za nju, Našu voljenu, nek’ jače kuca to srce vatreno.
E, yo, ekipo, da pozdravimo igrače s tribina kada čuješ navijače.
Kad se pjesma ori, srce kuca jače, za gol, za Hrvatsku i igrače.
Iz daleka kao jeka tebi nose me povici, jer stadion je pun, a nas na stotine.
Kažem volim te i sada bodre te, neke ljubavi su vječne, zato, molim te, ko
one godine do pobjede nas vodite.
Srce vatreno u grudima ko molitve sada kuca jače ko da vrijeme stat će.
Kad vodimo pa bodrimo te napadače, minute puno znače, a samo nebo dat
će ono što nam treba pa da poslije skupa s nama plače.
Dani traju kraće, uz naše navijače i nebo gori, svi zajedno kad nas vide, znat će, da...
Refren
Bijelo-crvena polja Hrvatska na dresu sjete me da ja volim te.
Igrajte za nju, Našu voljenu, nek jače kuca to srce vatreno.
Halo, ljudi, ajmo, kažem nema predaje, igra se do kraja, kada krene, nema beda,
jer tisuću srca na tribini sad ko jedno je, malo vas je, malo vas je, šta? Svejedno je.
Da li znate da vas prate naše misli tamo, i da svako dijete sanja da ga prvi damo.
Baklje gore kao želje s tribine, ajmo, ponovno po ono šta je naše, kažu, još od davno.
I samo pusti da te vodi navijača pjesma, kao vjetar neka nosi vas do prvog mjesta.
Tako brzo kao što nas spaja autocesta ili ljubav koju nose skupa brat i sestra.
Post je objavljen 13.06.2006. u 16:25 sati.