
U nediljlu smo bili cila ekipa na pikniku na "hrvatskoj zemlji" u NJ. Po dana smo trazili di je to, nikako nac nedodjiju. Kad smo najzad sve kose pocupali, odlucili smo odustat, parkirali kraj nekog parka, kad to ispalo na minut odatle. Srica nam je jedan dobri cova dosa kazat, njega smo slucajno sreli u parku, i on se pogubija. Prica je bila on ce trazit dalje, mi odustajemo. Kad evo ga nazad, kaze cim se rasta od nas ugleda tablu CROATIAN LAND. Mi cili sritni prihajali za njim, kad stari cika bez zuba naplacuje parking, pitamo ga jel ovo hrvatska zemlja, nije nego srpska, vice on nama nazad. Duhovit je, nas je.
Tako su nase mucne putesestvije sretno zavrsile , uz janjetinu u ladu ispod stabla. Kraj nas jezero, zabe i lopoci, oko nas zelena travica i masu svita. Svi pricaju hrvatski, dica pricaju engleski. U centru zbivanja stoji kameni natpis "Croatian Highland", a iz njega gori pici u visine i barjak nas se vije; doli u kamen i grb urezan, svore se slikaju kraj njega. Prosetali naokolo, na pijesku se ljudi balunaju, dica grade kule, kantice i lopatice su tu. Sunce sija, lip dan. U ladu je malo ladno, ali na suncu dobro przi. Plesni plato i bina sa sviracima, dica plesu, gustaju, ritam kola im pase. Anja je vidila jednu uciteljicu s kojom su je u skoli upoznali jer je i ona iz nasih krajeva. Cila je bila odusevljena - "vidi, uciteljica, a plese!" Igrali se na travici, balunali, jeli, pili, blebetali, sta sve vec piknik ne podrazumjeva. Cim je sunce zaslo postalo je hladnjikavo, ajmo kuci pjevajuci.
Nakon komentiranja zgode s anjom u autu po putu do doma, ona je zakljucila da ako pitamo gazdaricu da kupimo samo mali komadic zemljice u basti da bude “zapravo nas”, onako mali samo da se moze ubost stap – “a to ne bi bilo puno para, jelda?” - onda bi mogli tu zabit hrvatsku zastavu i napisat CROATIAN LAND (landic). Tako bi uvik kad pogledamo kroz prozor u bastu mogli vidit malo i nasu zastavu, a ne samo americke svugdi naokolo. (Cisto za promjenu!) Onda bi svi mogli tako, a posto su ovde svi od negdi drugdi dosli, bilo bi puno raznih sarenih zastavica po bastama. Ispod njih bi pisalo ITALIAN LAND... ili AFRICAN LAND... ili CHINESE LAND... ili od svakakvih nekakvih zemalja koje vec imaju razne - “a kako mama izgleda africka zastava? A kineska? A od Indije? A od Brazila? Onu znam od Kanade kako izgleda. I talijansku. A koja je ono s velikom crvenom tockom? Ona mi je lipa sta ima zute i crvene boje, i crnu? I one su mi drage sta imaju lavove nacrtane. Ili bilo koje zivotinje!”
Sva ponosna, na kraju kaze: "Jelda da bi to bilo super? Kako se to niko prije nije sitija?"
Post je objavljen 13.06.2006. u 15:46 sati.