Marketing
MOJ MALI LIJEPI ŽIVOT
Ah kak se danas osjećam, pa zapravo se i ne osjećam, svakim danom sve sam svjesnija da na ovom svijetu je sve manje „nas“ dobrih ljudi i neprekidno si pokušavam slagati da je to zabluda,a onda iznova shvatim da je moj najveći problem nada s kojom živim iz dana u dan….Zašto se baš uvijek moraš razočarati u ljude koje voliš, ili samo ti misliš da ih voliš, zašto se ovaj blog nije prije par dana mogao otvoriti, zašto ja uvijek mislim na pogrješnog, zašto moj mobitel ne valja, zašto, zašto, zašto… i sto puta zašto….
Zašto svi žive u idili života uživajući svaku svoju želju, dok svaka moja završava čim se stvori, čim hipofiza potakne neku žlijezdu na rad,… ili jednostavnije zašto ja ne mogu biti neka sveopće voljena osoba, netko svaki puta svesrdno s radošću prihvaćen…
Pa možda jednostavno jer sam ja ja, a ne vi ili mi…možda zato što se ne želim podvrgnuti slikaru koji želi da mu ja paradiram za njegov izlog, možda zato što mi se ne da slušati dosadne priče iz života jedne tinejdžerice, možda jednostavno zato što se želim pronalaziti u masi kao individualac s svojim stavom i mišljenjem, ali naravno naše surovo društvo prepuno ulizica, varalica, budala, ološa, idiota, licemjera i ne izostavnik dosadnih ljudi nikad mi neće dopustiti da kažem da volim SIX PACK, DEBELOG PRECJEDNIKA, SYSTEM; FRANZ FERDINANDA a ne SEVERINU; MINEU, TONČIJA i ekipu koja je uspješno od naše glazbe napravila jedno neodvozivo smeće koje će vječno stajati tu i biti ruglo ove naše divne HRVATSKE ovog divnog SLAVONSKOG BRODA koji svakim danom bogati svoju riznicu stanovnika nekim novim turbo folk gurmanom…. Ne želim da pomislite da sam u transu, mislim samo ne mogu ići na koncert na koji sam do prije par dana mogla ići, ne mogu na EXIT, sviđa mi se totalno kriva osoba, i tako, no sve je to podnošljivo dok ne shvatiš da si dobio novog susjeda koji ubija svojim glazbenim ukusom….i što sad reći nago, ljudi ja ću poludjeti u ovoj ulici u kojoj nitko ne sluša narodnjake,a svi ih pojačaju, nitko ne voli laži,a svi lažu zar ne bi bilo jednostavnije da mene svi mrze,a zapravo me vole, a ne ovako svi neprekidno nešto glume, pretvaraju se, ulizuju se jedni drugima koda će ti susjeda za išta trebati osim možda za šalicu brašna, šećera….
Nisam sad ciljala, nadam se da se primijetilo, na svoju generaciju nego na četrdesetogošnjake i maminu ekipu….
Mislim stvarno sam bogu zahvalna na svojoj mami koja mi istina ne da na EXIT (ma popustit će ona),ali je tak normalna i kuži moje spike i fala bogu ne umire od znatiželje ko neke susjede koje bi sve dale da mogu otići i ne samo pogledati nego si i zapisati moje ocjene…..a sve su fine sve bi ti pomogle ma život dala za tebe….MA DAJ FUJ
Uglavnom nadam se da će novi susjedi što brže useliti u kuću i kako se ono kaže kućno smeće (narodnjake) ostaviti unutar kućnih zidova, da će me moji pustiti na festival, da će me ljudi shvatiti da ću napokon biti negdje s iskrenom radošću dočekana osim u maminom zagrljaju….
Post je objavljen 13.06.2006. u 15:08 sati.