Još samo troje autora koji će biti uvršteni u zbirku blog-priča (od ukupno 53) mi treba potvrditi da je dobilo obavijest o za njih povoljnom ishodu natječaja, pa će sve biti spremno i za javno objavljivanje rezultata. Radeći na ovom odabiru, a pogotovo posljednjih dana kad se autori javljaju i otkrivaju o sebi pokoji podatak više nego što im na blogu piše, zanimljiv mi se svijet otkriva: među piscima-blogerima ima, nimalo ne pretjerujem kad to kažem, snage i kreativnosti za cijelu jednu državu. Uz sve što je već rečeno o fenomenu pisanja na blogu, ova zbirka će definitivno preokrenuti poimanje pisca (u početku sam, priznajem, u to sumnjao), jer među blogerima se, eto u zbirci dokaza koji će svima i za sva vremena to potvrditi, našlo razmjerno više Pisaca nego što ih ima u strukovnim udrugama ljudi koji izdaju knjige.
Zato sam malo tužan što neki od autora, iako ih je vrlo mali broj, inzistiraju na anonimnosti, čak po cijenu da im se priča uopće ne objavi u zbirci ako uvjet bude otkrivanje identiteta. Razmišljam: kod nas čovjek može biti saborski zastupnik, ministrov zamjenik, sveučilišni profesor, a istovremeno može tući ženu, maltretirati djecu, biti alkoholičar ili milijunski pronevjeritelj, a da to uopće ne smeta njegovom "društvenom" imidžu; dok s druge strane ako netko radi u pravosuđu, diplomaciji ili nekoj sličnoj "osjetljivoj službi", a istovremeno je bloger i pisac, jako se libi obznaniti tu "mračnu" stranu svoje ličnosti, i radije bi da ona ostane sakrivena nego da imenom i prezimenom stane iza te ljepote kojom itekako oplemenjuje svijet oko sebe. Mislim, u kakvoj to državi i društvu mi živimo?
Post je objavljen 13.06.2006. u 13:37 sati.