Došao je i taj dan 13. lipnja 2006.,dan utakmice Hrvatska-Brazil.
Nervoza i uzbuđenje praši po tijelu još od sinoć.Danas nije ništa bitno,samo se odbrojavaju dosadni sati do 8 navečer kada završava prethodna tekma i kreću intervjui i analize naših i Brazilaca.Najviše me strah katastrofe,da se ne osramotimo,a kad krene tekma strah me svake lopte čim dođe na 35 metara od našeg gola,svaka intervencija obrambenog igrača mi izgleda kao da će sigurno napraviti neku glupu pogrešku,svaki korner za njih će mi izgledati kao čista gol šansa,a svaki put kad Ronaldinho primi loptu bit će prava panika.Već znam,nakon 5 minuta ću jedva čekati da završi jer 0:0 je sasvim ok rezultat!
Možda vam ovo gore navedeno zvuči glupo i smiješno,ali za mene nije,to je samo mali djelić osjećaja koji preplavljuje mene i svakog navijača,za vrijeme tekme tijelo je u 90-minutnom grču s povišenim tlakom i ubrzanim pulsom.
Zašto je to tako?Iskreno nemam pojma,takav sam otkad znam za sebe.Nisam nikad bio nogometaš,ali sam emocionalan po tom pitanju,uspjeh u nogometu je uvijek bio bitan za mene,makar samo na 1 dan.
Sasvim sam svjestan da taj rezultat kao ni svi drugi rezultati u povijesti koje smo imali prilike gledati u raznim uvodnim emisijama zadnjih mjeseci,nemaju baš nikakvog utjecaja ni na što.Brazilu pet naslova prvaka nije donijelo nikakvo bogatstvo,Argentina je bila dvaput prvak u vrijeme kada je upadala u najveću inflaciju i krizu,a Njemačka je bila i prvak svijeta i jedna od najbogatijih nacija na svijetu i 1974.i 1990.
Sve to ja znam,a i naše treće mjesto iz 1998. već lagano pada u povijest,sada već klinci koji su tada rođeni prate ovo svjetsko prvenstvo.Tko se još sjeća igrača iz doba prije 20,30,40 godina,rijetki,a tada su oni bili bekemi,zidani,ronaldinje,kranjčari isl.
Ista sudbina čeka i današnje zvijezde,polako ali sigurno će pasti u zaborav i izvlačit će se u rijetkim prilikama.
Oni zarađuju odlično,bogataši su,ali nisu oni za to krivi,sve je to osnovno pravilo ekonomije-ponuda i potražnja.Što se njih tiče nitko im nema pravo bilo šta spočitavati jer oni nisu krivi što im gazde mogu isplaćivati takve basnoslovne iznose.
U pravu su oni koji kritiziraju reklame.Za pravog navijača reklama usred tekme ili neposredno prije je antireklama,jer vjerujte,ja uopće ne percipiram šta se reklamira,samo mi tlak skoči na 200 i psujem im majku hateveovsku "da kolko to reklama prikazujete,jel to javna ili komercijalna televizija?!"U tom trenutku mi se j... i za pivu i za aute i za banke,želim gledati igrače kako skakuću u tunelu i izlaze na teren dok se stadion trese od uzbuđenja i sreće-sve je to uvod u spektakl,predigra za tekmu,ali i za moje psihofizičko stanje.
Nije to ništa bitno,za tri mjeseca ću biti negdje na poslu,opterećen svim i svačim,a svjetsko prvenstvo mi neće biti ni u peti,ali sad mi je ono najbitnije,a sve ostalo je sporedno.Nemojte me pitati kako i zašto,ljudi su sve ovo stvorili da bi se zabavili,a ne da bi se pitali kako i zašto.
Život je prekratak,iskoristite ovih mjesec dana(ili bar dok naši ne ispadnu) i ako ništa drugo glumite da vam je stalo,živite s tekmom,strahujte za svaku loptu,radujte se pobjedi kao da ste dobili na lotu,a tugujte malo manje.
Uživajte baš zato što za mjesec,dva to više uopće neće biti bitno!
Post je objavljen 13.06.2006. u 14:06 sati.