Prijatelj Peća ima neke vrlo tvrde stavove. Na primjer, smatra da je psima mjesto u dvorištu, i to na što kraćem lancu. U skladu s tim, ljude koji imaju psa, a nemaju dvorišta, a potom one koji imaju dvorište i psa, ali ne drže psa na lancu, smatra dekadentnima. Kako u gradu stanovi uglavnom nemaju dvorišta, to smatra da psima nije mjesto u gradu i svaki puta kad vidi da netko vodi psa, zgrozi se. Još više se zgrozi ako vidi da netko kupuje pseću hranu jer misli da pse treba hraniti otpacima koji ostanu nakon ljudi, ako išta ostane. Tvrdi da voli pse, ali mrzi dekadentni odnos prema njima koji vodi u propast civilizacije, čovječanstva i svijeta.
Peća prilično često zagazi u neko pseće govno. Danima nakon što mu se to dogodi ispunjen je pravednim gnjevom, ne na pse, nego na dekadentne vlasnike koji dozvoljavaju da iza njihovih ljubimaca ostaju govna na asfaltu. Tu mu nemam što prigovoriti, osim što mi ne ide u glavu kako ja u svojih pedeset godina života nisam nikada zagazio u pseće govno, a njemu se to događa svako malo.
Kao da jedva dočeka da novine objave da se dogodila neka tragedija u koju su upleteni psi. Zlurado komentira ispod glasa svakog čovjeka s psom pored kojeg prođemo:
- Kupite psa! Pojest će vam dijete!
Onda ja više ne mogu izdržati i obrecnem se:
- Daj, molim te! Sjećaš li se onog slučaja kada su svinje usmrtile dijete koje je zašlo u svinjac? Da li bi trebalo nakon toga zabraniti svinje?
Zašuti do sljedeće prilike kada novine objave da je neki pas izgrizao dijete. Evo ga opet:
- Kupite psa! Dajte mu dijete!
- Daj, prestani! Znaš li koliko je djece smrtno stradalo samo prošle godine zato jer ih je pogazio otac ili djed vozeći automobil ili traktor unazad? Barem pet puta više nego što ih je stradalo od pasa! Zar bi trebalo zabraniti automobile ili traktore ili vožnju unazad?
- Pa, ja bih zabranio automobile! - veli on sjedajući u svoj Audi A6. Možda bih i ja radije živio u svijetu u kojem se svi, ama baš svi, voze kočijama.
Tvrdi stavovi imaju jednu fantastičnu osobinu. Nema tog argumenta koji ih može promijeniti. Argumenti koji ih potpuno obezvrjeđuju mogu utjecati samo na to da ih se više glasno ne izriče, do sljedeće prilike kada iskrsne nešto što ih naizgled potkrepljuje. Onda je dreka to veća što se duže šutjelo. Svi argumenti protiv tvrdih stavova su podložni zaboravu, ali se tvrdi stavovi ne zaboravljaju.