(Ovo je neposredni nastavak jučerasšnjeg teksta.)
Ali i gore ima, reče učeni biskup!
»ideološki sljedbenici zločinačkog režima, izgubivši svaku čast i dostojanstvo i samopoštovanje, drsko se i bezobzirno prodaju kao časnici ljudskih prava i demokracije po raznim odborima i povjerenstvima, sustavno osvajajući društveno-političke položaje.«
Fuj, sram ih bilo, hulje jedne komunjarske! Pa svu su tu priču o ljudskim pravima i demokraciji naravno i izmislili komunjare, Židovi i masoni! Što će nam demokracija!? Pa imamo Svetog Oca, namjesnika Spasiteljevog na Zemji, njega slušati treba jer je bezgriješan!
Ma nije. Crkva jest za demokraciju… osim u Crkvi. Evo nedavno napisa mačemvitlajući crkveni bojovnik don Pavle Primorac u svojoj kolumni u tjedniku "Foksu" (samo prvi dio je na webu, nažalost ovo što citiram nije, o onima što bulazne o demokraciji u Crkvi: »Njima nije jasno da je Crkva kao misterij nešto sasvim drugo. Njima nije jasno da se slika svjetovnoga i građanskog društva gdje je prisutna demokracija kao sloboda mišljenja ne može doslovno primijeniti na Crkvu.«
U Gradu Nebeskom nema demokracije, naravno, postoji samo Veliki Vođa. U Gradu Zemaljskom, ah,nekada se bar znalo da vođa treba biti: u prvim se stoljećima načelo "jednonačalija" u crkvama (tada je još bio plural, ljudi su bili crkva kada se okupe u vjeri) branilo time da je tako i država organizirana, i da je to prirodno i samorazumljivo: jedan kralj, pa dakle i jedan biskup, kojem svi poslušnost duguju. A onda su razni sotonisti, masoni i Židovi izmislili tu, fuj, demokraciju, i ona je postala nešto na što se svi pozivaju; i sada Crkva, jer je pragmtična, gutajući knedle, kaže da je to OK, ali…
Jer naravno, u lukavom projektu demonizacije koju klerici moje prijateljice tako dobro poznaju, sadržani su suptilni obrti, logički ne stoje (naime, ako iz A slijedi B, to logički ne znači, da iz B slijedi A), ali su psihološki vrlo uvjerljivi i odlično sredstvo prepariranja ideološki prepariranig i za totalitarni zločin spremnoga uma. Naime, kada biskup kaže da se danas "sljedbenici zločinačkog režima (…) prodaju kao časnici ljudskih prava i demokracije«, onda to naravno u totalitarnom govoru znači, da su oni koji lupetaju o ljudskim pravima i demokraciji zapravo sljedbenici zločinačkih režima. Pa su naravno i ideje ljudskih prava i demokracije same po sebi zločinačke.
Reče još biskup, ah kako to dirljivo i ljigavo zvuči: »Dužni smo stvarati svetu Hrvatsku u kojoj će cvasti civilizacija ljubavi i kultura života.«
Ministarstvo ljubavi, koje prpovijeda mržnju, to je naravno Orwell od Svete Majke prepisao.
Svijet je dijalektičan, Jin je praćen Jangom, Bitak je Ništa, Sotona je Isusov brat. I zato i Crkva govoreći o ljubavi propovijeda mržnju, jer su se njeni vođe prepustili trećem Isusovom iskušenju, kojim sam ga ja, Đavo, kušao: svjetovnom moći. I zato Sotona, danas, propovijeda ljubav, služi se romantičnom ljubavlju kao svojim oruđem i ispovijeda svoju ljubav prema Isusu.
Post je objavljen 13.06.2006. u 18:05 sati.