Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/andyrhcp

Marketing

The last goodbye

Jučer se ja vratim iz parkića i sednem pred komp i vidim kaj? Da mi ništ živo neće funkcionirat. Bar nam nitko nemre pjevat: "Malo vas je,malo vas je,pičkice/blogeri" Jer brijem da zbog preopterećenja uopće ne mogu navečer na blog kaj je sranje. Sranje je i to kaj mi je komp u sobi od staraca zbog starog koji većinu vremena provodi nad njim. Al prek ljeta pe komp u moju sobu. I onda bum pisala postove ujutro u 5. To mi neće bit problem jer ionako ću prek ljeta malko zamijenit dan i noć (TO je meni prirodno-al to nemrem dok traje nastava...Samo kaj ona sutra završava). A i noćas sam išla spat oko 3,pol 4. Slušala sam za redom albume od peppersa i razmišljala o Kukuruznome. Moj problem nije samo u tome kaj on nebi nikad bil samnom, već i u tome kaj ja nebi nikad sebe mogla zamislit s njim zato jer mi jednostavno nebi funkcionirali. Jučer sam ga vidla i iz zajebancije sam mu napravila jednu beznančajnu malu spačku,a on me pogledao kao da će me ubit. On nije normalan headbang(ide mi ne kurac) i ja sam oduvijek dobro znala kakav je on. Nisam ga namjerno odabrala,ali zasad je on onaj s kojim bi sve moglo biti savršeno. Da samo sjedimo na kuli,gledamo se i dobro nam je. Tako stvari nikad neće bit i ja to znam. Ali sinoć sam napisala poruku: "Zaljubljena sam u tebe. Malo više od 4 mjeseca. Znam da se ja tebi ne sviđam, niti ti se meni nesviđaš stoga mi i je sve ovo čudno... Ali imala sam ti potrebu o reć, iako bi meni bilo draže da ti sad meni ne govoriš ništa jer 100% nebih htjela čut ono što mi imaš sad za reć. Zaboravi - jednom ću i ja!" Ali nisam ju poslala. Kaj vi mislite,blogeri moji? Dal bih ja trebala to poslat ili kaj? U svakom slučaju napravit ću to kad budem sigurna da je on na moru i da nema šanse da naletim na njega. Naslijepo sam šaltala pjesme i naišla na onu Save the population
(I put my cards upon the table
I do the speakers 'cause I am able
One picks is broken-down devotion
I threw my pistol in the ocean)
i donjela tu odluku koju možda i neću napravit. Sva sam zbunjenacerek jer neznam kaj da radim. Dolazi ljeto i ja bih trebala bit sretna, ali umjesto toga...
Jučer mi je inače bil ponedjeljak ko svaki drugi. Ustala se kasno, otišla na udaraljke, otišla do knjižnice nać se s Teom, otišla do Kvarka, ošla u školu, vrnula se doma, "cmizdrila", ošla do parkića sa Sandy koja je markirala talijanski. Okupila se neka škvadra smijeh sastavljena od nas 2, Jewe, Tene, pa je došel "Žgoljavko", pa još par ljudi... Bil je i Snob koji je bil još pametniji od mene (Ja sam u petak nakon nastave ošla na biljar s dečkima i zaboravila si uzet nekaj mojeg kaj je bilo kod njega koji je bil dežurni. Sad će mene stari ubit nut jer Snob nije imo dost soli u glavi da to uzme sa sobom pa mi donese drugi dan već je to ostavil... Neda mi se pa uopće pisat o tome.
A i ne stignem više ni o čemu pisat jer moram ić u školu - 12 je, a u 15 do 1 moram bit kod Sandy...
Kizz!


Post je objavljen 13.06.2006. u 11:29 sati.