Tina je neko vrijeme stajala na obali promatrajući kako gliser siječe mirnu površinu mora. Još nije mogla povjerovati da je pristala ostati na otoku sama sa čovjekom kojega jedva poznaje.
Cijela situacija činila se apsurdna, i da je postojao kakav brod, sigurno bi zbrisala odavde. «Ovakve ludosti ne priliče ženi moje dobi» ljutila se na sebe. Iako je maloprije održala vatreni govor o licemjerju, u ovom trenutku po glavi joj se motala samo jedna misao «što će Daniel pomisliti». Željela mu se dopasti, a ne servirati se na pladnju. Možda je trebala poslušati Kristijana. Samo što bi tada ispala jadna i nemoćna, a mrzila je ispasti jadna i nemoćna. Bacila se na pospremanje nereda koji su ostavili za sobom kako bi skrenula misli sa učinjenog. Još uvijek može zamoliti Daniela da je vrati na Mulo, smisliti prikladnu ispriku. Pojača radio do daske. Bila je ugodno iznenađena Danielovom urednošću. Muškarci samci obično ne mare za čisto okruženje. Često ne mare niti za vlastitu urednost. Ovdje se očito radilo o časnoj iznimci.
Kad se Daniel vratio, sve je bilo pospremljeno, a sa stola se širio miris poljskoga cvijeća.
«Sada znam što je nedostajalo» reče Daniel raspoloženo
«ženski dodir!»
Tinini obrazi u hipu poprime boju purpura.
«Može kava?»
«Uvijek.»
Sjedili su ispod hrasta uživajući u popodnevnom miru. Daniel polako uvuče dim cigarete. Već dugo nije bio ovako opušten. Pogledavao je prema Tini koja je sjedila naslonjena na drvo i pjevušila pjesmu s radija. Ideja o bijegu sada joj se činila glupa i nezrela. Napetost je popustila, dan je bio kao stvoren za ljenčarenje, raznobojni leptiri širili su krila iznad rascvjetane livade, Van Morrison je pjevao o svijetloj strani života, sunce je žarilo ljepotu skrivajući obraze u gustim krošnjama šume. Zadovoljno otpije gutljaj kave. Nije željela ništa planirati, ništa pretpostavljati, ništa očekivati. Sve je bilo upravo savršeno. Dok nije opazila Danielov zamišljen pogled na sebi. I protiv volje pocrveni. Okrene glavu prema svjetioniku pokušavajući smisliti bilo kakvu suvislu rečenicu. Previše se opustila. Morat će biti opreznija. Napokon, nalazi se na pustom otoku u društvu nepoznatog muškarca.
«Dovraga, možda sam prenaglio s pozivom» razmišljao je Daniel ne skidajući pogled sa lijepe žene ispred sebe. Ona vjerojatno očekuje neki neobavezan razgovor, kompliment, šalu koja bi razbila tišinu, a on se prepustio nijemom zadovoljstvu, čistoj sreči što ovako lijep dan dijeli upravo s njom. Nježno se osmjene promatrajući njenu kosu zlatnu od sunčeva sjaja. Djetinje poželi uroniti ruke i raskuštrati uredno počešljane pramenove. Pogledi im se sretnu. Osjeti promjenu u njenom držanju. Ni pod koju cijenu nije želio pokvariti ovaj savršen dan.
«Trebao bi upaliti feral. Jesi li za jedan pogled sa svjetionika?» upita. Tina se u hipu podigne.
«Odlična ideja.»
Putem su razgovarali o Danielovom poslu, o starom svjetioničaru, pričama koje je Tina tek načula radeći u trgovini. Danel pokaže na prekidač.
«Izvoli. Danas ti osvijetli put brodovima.» Ona pocrveni od zadovoljstva. Svjetlo bljesne, brodovi su bili sigurni. Tinine oči sjale su kao dragulji. Tada opazi teleskop.
«Moj Bože, ti si pun iznenađenja!» veselo uzvikne. Voljela je astronomiju, astrologiju, SF filmove – sve što je bilo vezano uz zvijezde i nebeska prostranstva. Daniel je zadovoljno promatrao njeno sretno lice.
«Od malena sam željela teleskop! Zvijezde su ti tako blizu! Imaš osjećaj da ih možeš rukom taknuti! Daniele, ovo je kao da mi se ostvaruje djetinji san!» Daniel se samo sretno smješkao. Do kasno u noć promatrali su nebeski svod, brodove koji su mirno plovili svojom putanjom i svjetla na Mulu.
«Ovdje skoro da ti i ne treba teleskop, tako su zvijezde sjajne» reče Tina sanjivo. On kimne glavom. Ipak, neprestano su se izmjenjivali za napravom. Već je bilo kasno kada Daniel predloži da se vrate.
«Za tri sata izlazi sunce, odavno je prošlo vrijeme za spavanje, a tebe čeka radni dan.» Ona nehajno odmahne rukom.
«I da padnem pod pult, isplatilo se, vjeruj mi.»
Tina je insistirala da provede noć na otvorenom kao i on. Daniel donese majicu, kratke hlače i ponudi Tini umjesto spavačice. Ona otrči do kupaonice i djetinje vesela vrati se obučena u njegovu odjeću. Kao pravi domaćin, Daniel iznese udoban madrac. Smjesti ga ispod drveta. On svoju vreću odvuče malo dalje. Tina je jedva uspjela pohvaliti njegovu gostoljubivost, i već je utonula u san. Daniel je neko vrijeme gledao njenu figuru obasjanu mjesečinom. Spavala je sklupčana na rubu madraca, ruku sklopljenih ispod brade. Djelovala je krhko i ranjivo, poput usnulog djeteta. Daniel poželi leći uz nju, čuvati je od ružnih snova i noćnih mora, pa makar bdio cijelu noć. «Tko bi je od tebe sačuvao?» podrugljivo upita glas u njemu. On se nasmije, pošalje joj poljubac u noć, prostre se potrbuške i uz pjesmu cvrčaka utone u san.
Rumena zora osvijetlila je dobar dio otoka kada Daniel otvori oči. Tina je čvrsto spavala. Jedna sunčana zraka probila se kroz krošnju drveta poigravajući se sa pramenom njene kose. Ona se promeškolji. Daniel se osmjehne. Skuhao je kavu čekajući da se gošća probudi. Glas na radiju upozori ih na provalu kiše. Daniel se nasmije. Na nebu nije bilo niti oblačka. Nije vjerovao voditelju. Pogleda na sat. Morat će probuditi Trnoružicu. Nježno je primi za rame. Ona zaškilji na jedno oko i skoči sva zbunjena.
«Što ti radiš…. Što ja radim???» počeše se po glavi gledajući oko sebe. San što ga je usnula polako se raspline i ona se u trenu prisjeti jučerašnjih događaja.
«Oprosti, u jutro obično ne znam kako se zovem.»
Daniel kimne glavom. Reče joj da je u kupaonici pripremio sve što joj treba. Uskoro začuje kako ga netko zove. Ispred kuće stajala je Ela.
«Dakle, gdje skrivaš malu koju moram prokrijumčariti?»
Daniel je uvede u sobu.
«Hvala ti.»
«Nije vrijedno spomena» vedro će Ela.
Kada je Tina izašla iz kupaonice, Daniel i Ela pili su kavu živo diskutirajući. Ona sramežljivo pozdravi gošću.
«Dobro jutro Tina. Popij kavu prije nego krenemo» reče Ela. Tina iznenađeno pogleda Daniela.
«Obećao sam Kristijanu da ću paziti na tvoj dobar glas, pa sam zamolio tetu da te otprati do otoka, znaš, da ne probudimo zle jezike.» Tina pocrveni. Osjećala se kao djevojčica koja je nešto skrivila, samo ne zna što.
«Takve mjere opreza su malo pretjerane» prigovori mu blago.
«Mislim da je Daniel u pravu. Na putu ovamo prošla sam pored pet-šest koća … Roko najavljuje kišu, pa su svi poletjeli uloviti što više ribe.» Umiješa se Ela. Tina djetinje porumeni. Pogleda na sat.
«Bojim se da nemam vremena za kavu. Za pola sata moram otvoriti trgovinu.»
Zajedno krenu stazom prema uvali. Tina povuče Daniela u stranu.
«Hvala na predivnoj večeri. Dugo se nisam tako lijepo provela.» Prije nego što je stigao promisliti, Daniel je poljubi.
«Ovo mora prestati» reče Tina kroz smijeh držeći se za obraze.
«Mislim, ovo crvenilo» doda zbunjeno i još više pocrveni.
«Dobro ti stoji» nespretno će Daniel, no ona je već trčala prema brodiću gdje je stajala Ela. Daniel im mahne.
«Hvala još jednom!» Ela odmahne u stilu nije to ništa, vješto podigne sidro i zaplovi prema otoku.
nastavlja se...
Post je objavljen 13.06.2006. u 10:57 sati.