kada se nešto dogodi...koliko dugo nam treba da se oporavimo?
meni ne znam koliko...ali sad se baš razmišljam o nečemu što se nije možda ni trebalo dogoditi, ali drugoj strani je vjerojatno bilo svejedno...ne volim kad ljudi nešto zakenjaju pa onda prespavaju jednu večer i onda ih boli kurac što je bilo jučer. a ja..."osjećam se ko poslednje govno"(Čorba)
ali neka...svim ljudima koje sam ikad povrijedila želim ugodan nastavak života i još jednom dajem ispriku, s time da ne bi bilo naodmet da i vi malo razmislite što ste meni učinili, pogotovo neki...netko...nitko više značajan...bez vrijeđanja i bez boli...
tko ovo pročita neka mi odgovori, molim lijepo, kako se nosi sa boli, ili čežnjom ili osjećajem kad si povrijeđen ili si povrijedio? pogotovo onim kad si povrijeđen...meni, npr., se stalno događa da se kunem u nešto veliko i jako i neuništivo, pa onda popušim...i još više nego jučer, puno manje nego sutra.i onda me puno boli.i najviše me boli kad drugi akteri jednostavno pređu preko toga...kao da se ovaj suncokret pravi "na traci" pa ga lako možeš zamijeniti drugim.tnx a lot...nije važno...valjda je ovaj post obuhvatio sva razočaranja u mome malom životu, iako se ne čini tako...jedna stvar pokreće drugu, dragi moji bloggeri...pozdrav....
Post je objavljen 13.06.2006. u 10:52 sati.