Marketing
Pod razno
Koja li je lutka u izlogu živa? Dok sam u nedjelju u dućanu pregledavala majičice i hlače, mlađa manekenka kratila je vrijeme poziranjem svom kućnom fotografu...
Gotova škola. Još je jučer bio "ozbiljan" školski dan. Moje Potočnice prošle su s 5.0, zaslužile su pohvalnice. Podjela svjedodžbi je krajem mjeseca. Danas je predviđen sportski dan za učenike. Viši razredi skaču u dalj, trče. Niži razredi imaju predviđenu igru. Marende im je škola osigurala (odnosno roditelji koji su platili marendu), sokiće su sami ponijeli. Otpratili jutros curke s kapama na glavama, namackane kremama za sunčanje, visokog faktora jer su svijetlopute plavooke pjeguljice. Sutra je raspašoj-dan. Bez školskih torbi, s vlastitim sendvičima i sokićima, posljednje druženje ove školske godine...
Danas moj dragi ima rođendan. Vršnjaci smo. (Ovih mjesec i nešto dana razlike u rođendanima popije mi krv kako je mlađi. Duram ja, znam da će s ovim datumom prestati...) Zgodan, pametan, lijep, šarmantan, neodoljiv, po vlastitim riječima (ja se smiješim i klimam glavom). Zvrkast, zaigran, ljubitelj auta, mobitela, novih tehnologija. Prepun ideja. Koje ja već godinama prizemljujem. Ali i dosta njegovih zamisli i snova uspjeli smo zajedno pretočiti u stvarnost. Priznajem, za neka neostvarenja sam – pretjerano oprezna i inertna – samo ja kriva. Sorry, ljubavi!
U četvrtak je rođendan mog taje. Umjesto fešte za 73. životnu obljetnicu, molit ćemo za njegovu dušu. Idemo u Zagreb, za petak je dogovorena misa zadušnica. Svratit ćemo i do bolnice, starija nećakinja mora čuvati trudnoću pod liječničkim nadzorom, vjerojatno do samog poroda u srpnju. Vraćamo se u subotu, vozimo moju mamu k nama. Da bakica malo promijeni sredinu, zabavlja se s unučicama, skuha ručak (znate kako je sa starcima, ne možeš ih jednostavno pozvati već to moraš upakirati obzirno u neke opravdane razloge zbog kojih trebaju doći, srećom da unuci uvijek budu dobar mamac). Nakon bakinog boravka kod nas, zet će je vratiti doma ali i povesti mlađu Potočnicu da kod druge bake i dide provede tjedan dana.
Saznali smo i da se 3. srpnja u našem gradu otvara Ljetni kamp, u organizaciji Društva "Naša djeca". Curke su izrazile želju da ove godine borave dva turnusa za redom, ukupno mjesec dana. Nemamo ništa protiv. Ujutro ih tajo odveze u kamp, bar jednom se okupaju, imaju organizirane sportske sadržaje, tamo mogu i marendati. Pa popodne ne moraju svaki dan na kupanje. Jer, kad počne prava sezona, moj dragi ponekad mi mora pomoći popodne a potpuno preuzima radnju u večernjim satima. Radimo dok ima ljudi u ulici, i do ponoći ako treba. Obično dođe s Potočnicama, prepustim mu smjenu i prošetam gradom sa svojim anđelima. Pa u vedrim noćima rasprostremo ručnike na travu u dvorištu i gledamo zvijezde, čekamo da koja opadne i ostavi sjajan trag na nebu...
Post je objavljen 13.06.2006. u 09:48 sati.