Nismo djeca da se vučemo za kosu
i bježimo po hodniku škole,
sad glumimo zrele ljude
no daleko smo od njih.
Gubimo čast svakom sekundom
pretvarajuć' se drugačijim od nas,
a jezici ne žele plesati tango
stalnoj pristojnosti amorala.
Usne su popucale u razgovoru
s kipom kojem na vrućini
bez razloga staviše šal.
Crvenu nakaradnost.
Nismo djeca da se vučemo za kosu
i skrivamo u zahodu škole,
sad glumimo zrele ljude
i smrdimo poput njih.
Post je objavljen 13.06.2006. u 09:14 sati.