Noću. Danju. Kad se sjetim. U svakom trenutku. Jer nitko uvijek ne može doći. Tebi, koji dolaziš, samo blagoslov poslati mogu. Ali sebe do tada dozvati moram. Samo sebe, zaspalu. Jednom. Davno.
I najduži život je još uvijek prekratak
za sve dobro koje možemo učiniti.
Hrabro! Bog ne traži da uvijek pobjeđujemo,
nego da se uvijek borimo!
Ne mislimo samo na ono što treba učiniti,
nego i na ono što smo pozvani biti.!
Post je objavljen 13.06.2006. u 09:04 sati.