Marketing
ALJEHINOV IZAZIVAČ
Odmah poslije prvog svijetskog rata Jefim Bogoljubov se uključio u šahovski život i na prvom turniru u Berlinu 1919. zablistao je punim sjajem i nadmoćno pobjedio ispred Spielmanna i Retija. U tom periodu značajan turnir organiziran je u Geteborgu 1920. gdje se na okupu našla svjetska šahovska elita. Jedino su nedostajali Lasker i Capablanca koji su bili zauzeti pripremama za svoj budući meč. Geteborg je trebao poslužiti kao provjera snaga i da se konačno vidi koji igrači mogu konkurirati kao izazivači. Uostalom, prvi je bio Reti, drugi Rubinstein, a treći Bogoljubov. Ujedno, do tog vremena, to je bio i najveći uspjeh Bogoljubova. Preko njega stekao je ugled u svijetu i svrstao se među najjače šahiste svog vremena. Od Geteborga se nije pošteno ni odmorio, a već ga je čekao meč s Rubinsteinom. U Stockholmu se igralo dvanaest partija, Rubinstein je pobijedio 5:4 uz tri remija. U to vrijeme, javljaju se nova strujanja u šahu. Hipermodernu školu predvode Reti i Nimzowitch. Reti je svim snagama nastojao Bogoljubova svrstati u tu školu, čak je bio spreman lansirati ga kao svog glavnog slijedbenika. Međutim, Bogoljubov je izrastao iz ruske mlade šahovske škole, čiji je utemeljivač bio Čigorin. Sa sigurnošću možemo reći da Bogoljubov nije pripadao ni jednoj šahovskoj školi. Svojeglav, ćudljiv, išao je tvdoglavo svojim putem ne priznajući ikakve škole, a još manje bilo kakve autoritete.
U njegovu blistavu šahovsku karijeru svakako spada veliki turnir u Moskvi 1925. godine na koji su bili pozvani najveći igrači toga vremena, osim Aljehiina, koji nije bio u najboljim odnosima sa sovjetskom šahovskom federacijom. Taj turnir je imao ogroman značaj za razvoj sovjetskog i svjetskog šaha. U Moskvu su doputovali velikani drevne igre: Lasker, Capablanca, Marshall, Tartakower, Rubinstein, Spielmann i drugi.Bogoljubov je igrao izuzetno lako i nadahnuto, ne respektirajući slavna imena i na kraju maratonske trke našao se na prvoj poziciji s 15,5 bodova. Drugoplasirani Lasker zaostao je za čitav bod i pol, a treći je Capablanca.
U zemlji, Bogoljubova su slavili kao heroja.
Također, jedan od njegovih bisera je turnir u Kissingenu 1928. godine, koji mu je donio svijetski trijumf. Glatko je bio prvi, spred već razvlaštenog «kralja» Capablance. I ovdje kao i u ranijim susretima, Capablanca ga je po običaju porazio. Važno je spomenuti, da Bogoljubov protiv kubanskog majstora nikada nije dobio ni jednu partiju.
Prije nego što će sjesti na meč s Aljehinom, Bogoljubov je imao nekoliko uspješnih matcheva, od kojih svakako treba spomenuti onaj u Stockholmu 1920. godine, kad je savladao slavnog Arona Nimzovitcha sa 3:1. U Berlinu, godinu dana ranije, Blackburna 4:1. Onda u Londonu Romanovskog 8:4, i najzad u Amsterdamu Euwea 5,5:4,5.
Centralni događaj u šahovskoj karijeri ovog majstora, svakako su dva meča odigrana s Aljehinom.
Prvi je organiziran 1929. godine i ugovoren kao serija od 30 partija, pri čemu je za pobjedu bilo potrebno 15,5 bodova. Ukoliko bi netko od majstora osvojio taj broj prije tridesete partije, onda bi se ostale odigrale kao egzibicijske. Ugovoreno je da se najveći broj partija odigra u Wiesbadenu, a ostatak u Hajdenbergu i Berlinu. Kraj je ostavljen za Nizozemsku.
Aljehin je lako svladao Bogoljubova s 11:5 u pobjedama uz 9 remija.
Po ovim uvjetima igrani su Aljehinovi matchevi s Euweom. Praktična strana ovakvih aranžmana je u tome što se određeni broj partija može podijeliti na više mjesta, što daje i širi bazu za financiranje. I Capablanca je odlazni meč igrao u sličnim uvjetima, ali je Aljehin prema svom prethodniku bio neumoljiv ostajući pri uvjetima u matchu iz Buenos Airesa.
U drugom meču, pet godina kasnije, odnosno 1934. godine ništa se bitnije nije izmijenilo. Rezultat je glasio 8:3 uz 15 nerješenih partija, naravno za Aljehina.
Revanš match je izazvao različite komentare. Na neki način, bio je u izvjesnom smislu i tragičan i apsurdan. Dva Rusa sijela su jedan nasuprot drugoga, Aljehin s francuskim državljanstvom, dok je Bogoljubov imao njemačko. Na šahovskom megdanu branili su prestiž dviju stranih nacija. Što se tiče forme i snage, obojici šahovskih majstora šahovska karijera bila je već na silaznoj putanji. Aljehin je izabrao Bogoljubova, iz jednostavnog razloga što su Flor i Botwinik bili daleko neprijatniji, a želio je jasno izbjeći i svog najvećeg rivala Capablancu.
Aljehin je bio veoma superioran i na momente se poigravao sa svojim suparnikom. Partije nisu bile naročito sadržajne, a mnoge su bile ispod njihovog renomea. Kad se odlučio za Bogoljubova, Aljehin je bio svjestan da se ovaj majstor slabije snalazi u mečevima, jer je bio tipičan turnirski borac. Tako je Jefim Dimitrijevič Bogoljubov neslavno završio svoju borbu za svjetski šahovski tron.
Post je objavljen 13.06.2006. u 08:30 sati.