Prošla dva dana pomagao sam jednom prijatelju oko vrcanja meda. Bili smo među bregovima u blizini En Kerema (ili Ain Karema), tek nekoliko kilometara izvan Jeruzalema.
U ovom doista lijepom kraju nalaze se brojne košnice, a ovdje vidite samo njihov manji dio.
Ujutro, dok pčele još nisu počele raditi, krenuli smo u krađu plodova njihova rada. Izdvojili smo okvire sa saćem ispunjenim medom, te pristupili otvaranju saća pomoću posebnog češlja.
Izdvojeni komadići voska natopljeni medom stavljaju se u cjediljke, kako se nijedna kap ne bi izgubila.
S okvira se skida i tamna masa. To je propolis.
Za to vrijeme, očišćeni okviri čekaju na red za vrcanje u posebnoj vrcalici.
Na principu centrifuge u njoj se iz saća vadi med i evo ga kako curi u posudu.
Tako dobiven med sprema se u posude.
Dok smo mi radili, bilo je tu i promatrača.
Na kraju dana, pčelama se vraćaju prazni okviri sa saćem, kako bi se ponovno mogle dati na posao. Osim toga dodaje im se i nešto hrane, kao naknada za sve ono što smo im ukrali. Pčelar im ipak prilazi oboružan dimom koji pčele privremeno udalji, pa se okviri mogu sigurno vratiti, bez da se ozlijede same pčele.
Tako imam i ja priliku kušati malo pravog domaćeg meda iz zemlje kojom, kako to kaže Biblija, teče med i mlijeko. Osim toga, bilanca je za mene uključivala i četiri uboda, tri u vrati i jedan u čelo, no nakon toliko godina pomaganja oko pčela, već sam razvio imunitet.
Post je objavljen 13.06.2006. u 08:30 sati.