Zelim da je WM sto prije gotov. Da se drzava i grad i ulica vrati u normalu. Da me ne zaskoci minijaturna verzija nogometne lopte kad otvorim cornfleaks, sa omeksivaca me gleda cocolino medo u nogometnom dresu, a u pekari mi prodaju kruh s uzorkom nogometne lopte.
Da ne pricam kako je opasno direktno nakon utakmice voziti po gradu. Zanimljiv fenomen, naoko normalni i civilizirani ljudi, dozive 100% transformaciju prilikom nekih masovnih okupljanja. Kao da su pusteni s lanca. Kao da odjednom sveukupna pravila prestanu vaziti i kao da njihovo bedasto ponasanje nece upasti u oci ako se "sakriju" u gomili istih bedaka. Ljudi koji za tih par dana ulaze u minuse iz kojih se i oni i njihova obitelj izvlaci jos mjesecima?!? Nedavno dodjem u pizzeriju, moju omiljenu, nije bas neka od onih "sve po 10 kuna", vise onako za finije izlaske i ponadam se da su barem oni ostali normalni. Jok. Pitaju jel bi normalni ili nogomentni meni. Jedina pozitivna strana svega je da sam u petak navecer (obicno ludnica u ducanu) mogla mirne duse, laganini i opusteno kupovati i biti upola brze gotova nego inace. Relativno cesta pojava je i da vam se odjednom jave rodjaci iz domaje za koje cijeli svoj zivot niste znali da postoje niti su oni ikad ranije osjetili potrebu da vam se jave. Svi ste sretno zivjeli u neznanju o postojanju onih drugih i onda je dosao WM. Pa sad ocekuju da ih ugostite, naravno uzmete godisnji kako bi se prikladno brinuli za drage goste a to sto ste vi dogovorili godisnji u sasvim drugom periodu, uplatili putovanje i zamislite tamo bi isli s namjerom da se, zamislite drskosti ODMORITE e to je od vas ...well, jako cudno i sebicno.
Svi ducani su otvoreni do ponoci, ali svi. Jer naravno sto svaki iole razuman covjek radi, ide u 23:00 kupiti recimo kuhinju ili ne znam plocice za kupaonu. Ajde da su otvoreni ducani sa hranom i parfumerije, to jos ima smisla.
Ali evo i treceg dijela Makedonije: Ohrid je prekrasan.
Onda sam izgubila USB stick, otisla u ducan i kupila drugi, tri puta su mi naglasavali da je orginal, kao da je to nesto sto se ne dozivljava svaki dan! Dva sata kasnije sam skuzila da ne, nije orginal. Drugo jutro me zovu iz hotela u Skopju, nasli moj stick, pao mi je iza kreveta LOL. Na kraju mi je jedino zao iskreno sokirane vlasnice ducana kojoj su i samoj po orginalnoj cijeni prodali nekvalitetnu kopiju. Posto sam uzela moj model, usporedili smo oba proizvoda i na kraju se jos i smijali koliko je losa kopija. U hotelu su, za moj ukus, servirali previse mesa. Uglavnom svinjetinu. Nakon sto sam se prva dva dana sva tri obroka prehranjivala po Atkinsu i treci dan dobila za rucak govedju sniclu od – 400 grama-! vratila sam netaknuti tanjur i rekla "ako do kraja boravka pojedem i komad mesa, postati cu vegetarijanka. Ne mogu ga vise vidjeti ni nacrtano". Onda sam u Lisci kupila grudnjak koji je dosta jeftiniji nego u Zagrebu. Navecer sam sa svojim sugovornicima sjedila u luci, brodice s turistima su se polako vracale 



I moja fotka, Albanija, Tirana
presetavaju se lokalne ljepotice...automatski pomisljam na stih 