Marketing
Save The Children
Blog se udostojio opet proraditi. Pitam se čime smo zaslužili tu čast. Kad dva dana ne možeš do njega, javlja se apstinencijska kriza. Ali dobro, serveri su (OPET) nadograđeni.
Obećala sam si da ću na ovom blogu iznositi samo osobna razmišljanja jer ga ne želim opet pretvoriti u enciklopediju kao prijašnji blog, ali jednom ne mogu odoljeti. S obzirom da je mala vjerojatnost da ikad postanem UNICEF-ova ambasadorica dobre volje, a još je manja mogućnost da ikad otputujem u Etiopiju, Sierra Leone, Pakistan ili druge slične zemlje, odlučila sam barem postaviti neke vrlo važne linkove (koje imate u boxu) da ih možete pregledati.
Već i vrapci na grani znaju koliko volim djecu pa se moram pobrinuti da neka od njih ne budu zaboravljena. Svi govore da su djeca naša budućnost, ali prije toga im moramo i osigurati budućnost jer jako puno djece u Africi i zemljama trećeg svijeta ne doživi ni 5 godina. Umiru od gladi, bolesti, žeđi, a one koji prežive iskorištavaju za ratove.
Mogla bih održati duže predavanje, ali vas neću uspavati, pa radije sami pogledajte linkove.
Have you ever watched a small child playing and know that the only thing her parents left her was the AIDS virus? Have you ever watched as people beg for the very things that we throw out? Have you ever been moved by the fact that 19000 children die each day in Africa? Have you ever thought ‘that’s awful! Somebody should do something’? Have you ever realised that someone could be you? Have you ever cared enough to make a difference?
Post je objavljen 13.06.2006. u 11:57 sati.