''Maggie! Maggie!'', čujem moju babu kako se dere. Sigurno joj opet nešto treba.
''Molim?'', odgovaram ja.
Pošto je baba malo nagluha, bila sam prinuđenba da siđem do kuhinje i pitam je šta joj treba. Opet me je poslala u prodavnicu. Kupila sam 1 kg oraha, 2 veze zeleni ("pazi da ima i bobica"), salatu ("nemoj da zaboraviš zeleni biber"), 2 kg jabuka ("ako nemaju crvene uzmi zelene"), stiltonski sir u vrijednosti od 2.5 dolara("pazi da bude plav i da se ne mrvi), 3 kg krompira ("provjeri svaki da nije proklijao"), konzervu voćne salate, 2 kutije urmi ("uzmi one s kamilom na poklopcu)....spisak je bio beskonačan. Pojma nemam kako sam sve to dovukla do kuće.
Kad sam ušla na vrata i predala babi kese, otišla sam u kuhinju i počela da lupam šerpama i loncima. Moja sestra Evy tvrdi da od te buke čovjeka ozbiljno može da zaboli glava. Ne znam zašto toliko volim šerpe, ali ako mi date nekoliko, mogu mirno da se zabavljam čitav sat. A kad mi to dosadi, onda tražim drugu zabavu.
Međutim, ovaj put, baba me je prekinula. Opet je počela da drami. Rekla je:"Čovječe božji, za dva sata Rosilyn dolazi po tebe, a ti se još nisi ni spakovala.". Ja joj odgovorih, svojim ja-sam-dobra-djevojčica glasom:"Hoćeš li kolač od pirinča?".
"Jesi li ti normalna?!"
"Da!"
"Moraš da se spremiš! Razumiješ li?"
"Ne."
Nikada mi nije bilo jasno zašto me svi pitaju da li razumijem. Razumijem ja odlično. Nije u tome štos.
Baba odmahnu glavom i ode u sobu da spakuje moje stvari. Naime, spremala sam se za školu čarobnjaštva. Oni iz Beauxbatonsa me više nisu mogli trpjeti, pa su me poslali u Hogwarts. Drago mi je, jer tamo idu moje najbolje prijateljice: Lendora, Rosilyn, Patrizia i Gloria. Samo ne znam kako ću trpiti onu kravu od ovce Hermionu Granger, Patrizijinu rodicu. To joj nisam rekla, ali mi Hermiona užasno ide na živce.
U pet sati, Rosilyn je došla po mene. Pozdravila sam se sa babom i ostalima, a onda smo krenule na Hogwarts Express. Smatram sebe za prilično slobodoumnu osobu, ali riječnik koji je Rosilyn koristila samo zato što je morala sjesti pored Draca Malfoya, prevazilazi sve granice. Ako mene pitate, Draco i nije tako loš.
Poslije nekakve ceremonije u Hogwartsu, McGonagallica je prozivala nove učenike jednog po jednog. Kad je rekla ''Margaret Ann Peyton", zaurlala sam:"Ne zovi me Margaret Ann! Ja sam Maggie!". Ja sam spremna da ubijem svakoga ko mi se obrati sa Margaret Ann! McGonagallica me začuđeno pogleda, a zatim reče:"Draga, priđi."
Prišla sam, a ona mi je stavila na glavu neki brbljivi klobuk. Klobuk reče:"Pa, gdje ćemo s tobom? Kod tebe se primijeti Slytherinska krv. Dakle....Slytherin!". Svi zapljeskaše. Rosilyn, koja je takođe u Slytherinu, poče tako da vrišti, da je McGonagallica morala da je ukori pogledom. Poslije večere, krenuli smo za nekim profesorom odvratne masne kose u spavaonicu. Prva noć je protekla mirno.
Prvi haos sam napravila odmah idući dan.
Sutradan, prvi čas smo se samo igrali. Svi su se nečim zabavljali. Uskoro uđe Dumbledore.
"O, Albuse", reče Snape. "Baš mi je drago što si došao. Ne znam šta ću s njom. Još uvijek odbija da siđe."
Dubledore podiže pogled. Ja sam se smjestila na vrh ormarića, iznad pregrada. Ispružila sam se preko njih, ležeći tek nekoliko centimetara od plafona.
"Ćao, Dumbledore!", doviknuh mašući.
"Šta radiš tamo gore?", upita on.
"Odmaram se."
"Silazi odatle!"
"Ne! Ne sviđa mi se ova škola, napustiću je!"
"Ne možeš da je napustiš."
"Zašto?"
"Zato što ti je dužnost da ideš u školu. Šta ćeš inače biti kad porasteš?"
"Ptica!", uzviknuh.
Dumbledore se nasmija. "Maštovito, zar ne?"
"Ja to ne bih tako nazvao", reče Snape.
"Zašto se uopšte popela tamo?", upita Dumbledore.
"E", reče Snape, "to je duga priča."
"Zato što je on zao!",uzviknuh. "Z-a-o!"
"Pa, Albuse", poče Snape, "ti me već dugo poznaješ....i pitam te...jesam li ikada bio zao prema djeci...svejsno, namjerno, stvarno zao? Naročito prvog dana škole?''
''Neće da me zove Maggie!", rekoh. "Zato sam morala da ga šutnem!"
"Šutnula te je?", upita Dumbledore.
Snape zavrnu nogavicu i pokaže modricu na potkoljenici. "I moram da ti kažem", reče on, "da me je strašno zaboljelo. Skoro sam se onesvijestio."
"Da li se zbog toga popela na ormarić?", upita Dumbledore.
"Tako je."
"Zato što on neće da me zove Maggie!", ponovih.
"To nije pravo ime", reče Snape. "Nije da ona nema pravo ime. Ima. Margaret Ann Peyton. Rekao sam joj da ću je zvati Margaret...ili Ann...ali nikako Maggie! To nije pravo ime za djevojčicu!"
"Rekla sam ti već, ja sam ptica!", viknuh.
"S tim djetetom nešto nije u redu", reče Snape.
"S njom je sve uredu", umješa se Malfoy. "Rosilyn je zove Maggie. Patrizia je zove Maggie. Ja je zovem Maggie. I ona sebe zove Maggie..."
"Da, shvatili smo", reče Snape.
"Mislim da ovdje imamo sukob ličnosti", reče Dumbledore. "Predlažem da je prebacimo u Gryffindor."
"Sjajna ideja!", reče Snape. "Što prije to bolje."
"Sad možeš da siđeš", reče mi Malfoy. "Ići ćeš u drugi dom."
"Hoće li me tamo učiteljica zvati Maggie?".
"Ako ti budeš tako htjela."
Dumbledore obrisa znoj s čela.
"Požuri", reče on. "Propuštam važne stvari."
"Kakve?"
"Nije važno...samo siđi."
Spustila sam se na ploču iznad pregrada, a Snape me uhvati i spusti na pod.
"Draco, otprati Maggie do učionice gospođe McGonagall", reče Dumbledore.
"Doviđenja, Margaret Ann!", reče Snape.
"Doviđenja, Pacoliki!", odvratih.
Malfoy me munu laktom. "Ne smiješ nastavnika da nazivaš Pacoliki!"
"Čak ni kad tako izgleda?", upitah.
"Čak ni tad."
Malfoy me doprati do Gryffindora. On reče McGonagallici:"Ona se zove Margaret Ann. Ali je svi zovu Maggie."
McGonagallica mi se nasmiješi. "Kladim se da si simpatična kao i tvoje ime", reče ona.
"Jesam", složih se.
"Samo pitajte Severusa Snapea", reče Malfoy.
Post je objavljen 12.06.2006. u 11:14 sati.