Ovo je pogled na grad iz vizure nezaposlenih, koji oglase o eventualnim potrebama za radnicima pogledaju na oglasnoj ploči koja je postavljena u prolazu (haustoru) Zavoda za zapošljavanje(?). Tu nezaposleni ljudi (na promaji i po raznim vremenskim uvjetima) mogu vidjeti ima li što za njih. Fascinira me ta arogancija onoga tko je smislio takav odnos prema tim ljudima kojima sam i ja pripadao, i ne daj Bože opet mogu ostati bez posla, pa ću pripadati. Mogli su te oglase ljudski staviti u unutrašnjost zgrade u nekakav poveći hodnik, a ne ovako, kao da niti ne žele vidjeti nezaposlene. Tu su na mjestu stare zgrade sagradili novu katnicu i projektirali taj „čuveni prolaz“ kroz kojeg provoze automobile na svoje parkiralište iza zgrade. Očito za nešto ima, a za nešto nema novaca. Povećali su standard tog birokratskog aparata koji treba opsluživati nezaposlene. Ljudi se žale da im Zavod uopće ne nalazi nikakav posao, te da čak niti ne objavljuju oglase onako kako bi trebali ( sve ih šalju na Internet pa neka si vide www.posao.hr ). Nezaposleni ljudi se pitaju kakvog ima smisla uopće prijavljivati se tolike godine? Tko se drzne polemizirati sa nekim od službenika, brzo dobije „jezikovu juhu“, ako spomene činjenicu da je „udaranje žigova“ u zaposlenički karton poprilično besmisleno, i čak vezuje nezaposlenog da svaki mjesec mora doći „na noge gospodi“ i ponizno primiti otisak štambilja u karton. Nezaposlenima se drže čak i prodike u stilu „Pa vi ste nesposobni, morate si sami tražiti posao, morate biti educirani, snalažljiviji, a ne pasivni“. Nitko ih ne pita da li imaju primjerice svaki mjesec za kartu za vlak ili autobus (ako stanuju u okolici Nove Gradiške). Čini mi se da je ova institucija sama sebi smisao. Pogled iz ovog vjetrovitog prolaza je pomalo mračan, (baš kao i život ljudi bez posla koji sigurno žele bolji život, a za situaciju u koju su dovedeni sigurno nisu krivi, pa im to ne mora još netko „nabijati na nos“).
Post je objavljen 12.06.2006. u 11:59 sati.