u maloj sobi grijao se hladan zrak koji je ulazio kroz dva razbijena prozora.
u toj maloj sobici tama je gušila prevareno tijelo ostacima bivše ljubavi.
hrapavi zidovi pograšno su dozivali njeno ukleto ima.
svoje ruke je grčevito savila na ispucanu kosu koja je viorila u ritmu otkucaja srca,
nije bila sama, uz izgladnjelo tijelo, uz silni vjetar i pustu sobu, nije bila sama.
kraj nje je bio krevet od tvrde zemlje u kojoj je spokoj jedne duše jecao jer je
ŽIVOT izgubio.
nije znala da se ta duša nikad više neće probuditi i ustati.
nije znala da ju nikad više neće moći poljubiti...
Post je objavljen 12.06.2006. u 11:26 sati.