Jučer smo išli u Trst. Čekali smo na graničnom prijelazu Kaštel skoro pola sata jer je gospodična Slovenka nelijepa izgleda čavrljala s kolegom pregledavajući putne isprave putnika u koloni. Lijenim pokretom uzela bi putovnice (ili malogranične dozvole, kakve recimo imamo dragi i ja), izgovorila poneku rečenicu navedenom kolegi, prelistala po par stranica dokumenata, opet popričala s gorerečenim i onda vratila dokumente vozaču. Bez pozdrava. A ženskica ima nekih dvadeset i neku. Hoću reći da je dovoljno mlada da joj iz glave ne ispare uputstva o ponašanju na granici. Osim ako Slovenci nemaju neke posebne upute o ponašanju carinika i pograničnih policajaca. Što često i pomislim. Jer se u ovih petnaest godina graničnih prijelaza na prste jedne ruke mogu nabrojati prelasci preko slovenske granice prilikom kojih je netko od organa pozdravio. Ili mahnu rukom ili klimnu glavom ili – kao spomenuta – bez riječi i pozdrava pregledaju dokumente. A moj dragi uvijek, baš uvijek pozdravi i policajca i carinika, hrvatskog, slovenskog, talijanskog. Talijani najčešće pozdrave. Hrvati – ako ih osobno znamo, pozdrave, ostali ovisno o raspoloženju...
Nedjeljom je Trst potpuno pust. Za par minuta od graničnog prijelaza, tzv. Bloka, smo u gradu. Nedjeljom su otvoreni robni centri Giulia (što moja djeca zovu Julia Roberts) i Torri del´Europe. Jučer smo obišli ovaj drugi. Četiri kata garaža, tri kata dućana. Bez gužve. Prvo popili pravu talijansku kratku kavu, curke utažile žed Coca-colom u malim staklenim bocama. Bacile novčiće u fontanu želja. Pa krenusmo. Proveli smo nekoliko sati u obilasku i kupovini. Potočnice dobile haljinice, majice. Starija je počela birati majice s jednim ramenom, ženstvenije odjevne predmete. Ide dijete u kolovozu u Zadar, frendica je ljepotica, šminkerica, pa ni moja ne želi zaostajati. Tajo je morao davati stručnu ocjenu pri isprobavanju odjeće... Moje pače polako postaje labud... Sjeli smo i pojesti nešto. Kad je Torri otvoren prije par godina, pola jednog kata zaposjeli su razni restorani, pizzerije, slastičarne. Neki lokali mijenjali vlasnike i vrstu poslužene hrane i onda počeli odumirati jedan za drugim. Sad ih radi tek polovica. Zatvoren je restoran meksičke hrane, pa japanske hrane, nema restorana sa zdravo-seljačkom hranom. Ovaj puta smo se odlučili za kebab i pizzu. Dragi i ja prvi put jeli kebab. Sviđa mi se. 4.50 € porcija. Nakon ručka još otišli u supermarket, po Nutellu. Kupujemo je samo u Italiji, 3.20 € je staklenka od 750 g. Na povratku svratili na Blok, u Cheap store. Kožne jakne po 20 €! Nažalost, veličina S prevelika je za stariju Potočnicu, inače bismo joj kupili. Sebi sam našla par majica po 5 i 10 €. Doma napravili modnu reviju, po običaju. Curke se šepurile u novoj odjeći, isprobavale kombinacije. Malo su nas noge boljele, ali smo sve u svemu zadovoljni.
Post je objavljen 12.06.2006. u 09:51 sati.