Marketing
21.- JOZO NA FESTIVALU GLUNCA
Večeras sam se izvejo na Festival glunca. Sva primitivna krema našeg malega mista se skrcala u novooblovljenu dvoranu klimatizirana kazališta ne bil uživo vidli Strikana i Guzinu iz Naše male klinike. Kako su ulazmice unaprjed bile rasprodane, odlučijo sam maznit balkon drugi red jednoj onemoćaloj babetini. Imala je ispred sebe onaj stalak za naslanjanje, napravi korak, pa gurne stalak, pa korak i tako 2 po dva centimetra, vidim ja, napreduje prema ulazu di kidaju karte. -"Dajte, teta, ja ću vas sprovest. "
-" Joj, Jozo, zlato moje drago..."
A ja kartu i furi prema ulazu. Smjestijo sam se udobno u prvi red. Babu su poslje puštili da stoji. Stajala je cijelu prestavu, 2 sata i 15 minuta, bez pauze.
Stalno sam se okreto i gledo kako se muči. Mislijo sam cijelo vrjeme, šteta što je Robija na lokaciji pa skupa ne možemo gledat artritičnu babu kako mora stajat.
Prestava je izgleda bila smješna jer su se gledatelji cijelo vrjeme smijali ko blesavi. I ja sam se smijo, ijako nisam gledo prestavu, samo sam buljijo u babu i smijo se. Bilo mi je najsmješnije što je mislila da sam Jozo!
Post je objavljen 11.06.2006. u 12:15 sati.