Šetali su livadama i proplancima. Tina je brala cvijeće, divila se pogledu koji je pucao na otok i more koje ga zapljuskuje. Dan je bio vruć, otok obasjan suncem blistao je u svoj svojoj ljepoti. Prijatelji na neko vrijeme zaboraviše ono što ih tišti poneseni ljepotom oko sebe. Doveli su Tinu do uredno zasađenih nasada gledajući je pogledom punim iščekivanja. Ona se mrštila u čudu.
«Što? To je mjesto koje ste mi htjeli pokazati?» slegne ramenima promatrajući stabljike. Bilo je očito da nema pojma o čemu se radi.
«Protrljaj među prstima.» predloži Daniel. Ona oprezno protrlja list i pomiriše. Nasmije se.
«Hm, ovo mi je jako poznato, ali bojim se da ćete mi morati reći o čemu se radi» naposljetku reče.
«Kanabis, marihuana, trava» kroz smijeh će Kristijan. Ona raširi oči. Jednom je «zgriješila» za studentskih dana, no kasnije nije ni pomišljala na travu niti bilo što slično.
Daniel ih teatralno ponudi. Oni glatko odbiju. Kristijan spomene teoriju o Klari i Oskaru.
Tina se nasmije. Ispričala im je nekoliko dogodovština iz trgovine kada bi ih zatekla kako se smiju ili ljube sakriveni među policama.
«Nisam stara zatucana baba. Mislila sam da su mentalno skrenuli, smijeh bi im bio luđački, bezrazložan i nekako jeziv. Jednom su se povaljali na podu, police su zamalo pale po njima zajedno sa stvarima. Uvijek sam na oprezu kada oni dođu u dućan.»
«Ljudi, možda su sada ovdje. Nedjelja je popodne… tko zna.» upozori ih Kristijan. Kratko su vijećali što će, a zatim tiho pođu u izviđanje. Šuljali su se među stabljikama trudeći se što manje šuškati. Daniel je pravio grimase, Kristijan im je davao znakove prstom da budu tiho, Tina skoro pukne od smijeha. «Kome još treba trava?» čudila se u sebi. Ubrzali su hod, grane su šuštale, a Tina je hihotala. Odjednom začuju glasove. Stajali su osluškujući. Bilo je jasno da se glasovi približavaju.
«Što ćemo sad?» prošapće Tina. Daniel dade znak za povlačenje. Uvukli su se dublje među biljke. Između listova ugledaju dvoje ljudi kako stoje na čistini. Nešto su pričali. Bljedunjava žena dječačke građe skine sa svojih mršavih ramena naprtnjaču. Proćelav plavokosi muškarac pjegav kao malo dijete, nešto je vadio iz svoje naprtnjače. Prijatelji su pokušavali dokučiti što je to.
«Izvadi već jednom, baš si nespretan» obrecne se ona. Bijesno mu istrgne naprtnjaču i izvuče duguljastu, prozirnu staklenu cijev. Tina podigne obrve. Vidjela je nešto slično ludujući s Maxom, no nije se mogla sjetiti…
«Ili ćemo im se pridružiti ili je bolje da se vratimo dok nas nisu otkrili» prekine je Daniel u razmišljanju. Tina mahne glavom prema izlazu. Daniel je povuče za ruku. Nastojali su što neprimjetnije napustiti nasade. Kristijan ih stigne kod ograde. Kada su bili dovoljno daleko, stanu se smijati na sav glas. Dobro raspoloženi vrate se kući. Daniel ih posluži ostacima roštilja. Nikome nije bilo do hrane.
«Trebali bi ovo ponoviti.» Predloži Tina. Svi su bili za.
Kristijan pogleda na sat.
«Uh, ako ne krenemo uskoro, zakasnit ću na posao.» Tina je djelovala razočarano. Dugo joj nije bilo ovako lijepo. I Daniel je bio tužan. Uskoro će opet biti sam.
«Kako bi bilo da otpratimo Kristijana, a ti ostaneš? Mislim, imamo hrane, pića, cijeli otok na raspolaganju. Mogla bi i prespavati.» Naglo predloži Daniel pomalo uplašen vlastitim riječima. Žarko rumenilo razlije se po Tininom licu. Kristijan prijekorno pogleda Daniela.
«Što ti je čovječe? Ovo je mala sredina. Ako se sazna da je Tina prespavala kod tebe, isplest će se priče koje nadilaze sve što biste vas dvoje mogli raditi ovdje, a koje će Tini učiniti boravak na otoku nepodnošljiv.»
«Ali nisam mislio ništa ružno. Teško mi je ostati sam.» promuca Daniel koji je već požalio što je išta predložio.
«Ostajem.» prkosno će Tina strijeljajući očima svećenika.
«Ako misle pričati, neka. Nitko na otoku nema pravo određivati gdje i s kim ću provoditi slobodno vrijeme. Oh što mrzim malograđanštinu! Taj lažni moral! Nije važno što radiš sve dok to radiš daleko od očiju svijeta.» Tako je gorljivo iznijela svoj stav, da Daniel samo što nije zapljeskao. U svemu se slagao s njom. Kristijan samo odmahne rukom.
«Punoljetni ste. Ja sam vas upozorio, ostalo je u Božjim rukama.» Teatralno pogleda u nebo odmahujući glavom. Nerado se morao složiti s Tinom. Na žalost, bio je to svijet u kojem žive, a tko ne igra po pravilima... Daniel namigne Tini koja nije mogla sakriti zbunjenost. Bila je ovo najluđa odluka još od vremena kada je pristala živjeti s Maxom. U njoj se miješao bijes, strah, uzbuđenje. Očajnički se trudila zagospodariti svojim osjećajima. Kristijan joj žurno mahne. Već je trebao biti na Mulu. Nije skrivao zabrinutost. Tina mu prkosno odmahne.
«Čuvaj kuću!» Dobaci Daniel. Ona se kiselo osmjehne. Odahnula je tek kada su zamakli u uvalu.
Kristijan se ljutio. Predbacivao je prijatelju da ne brine za Tinin ugled. Pokušao je Danielu dočarati poglede mještana i njihovu filozofiju življenja. Nije sumnjao u Danielovo poštenje, no koga briga! Važno je da se priča. To je srž svake male zabiti. Lokalna ogovaranja mogu biti sočnija od najveće međunarodne afere. A stradala bi jedino Tina.
«Znaš da to ne bi dozvolio» bunio se Daniel. Po peti put obrazlagao je svoje poštene namjere. Kristijan je tvrdoglavo ostao pri svome. Daniel umorno podigne ruke.
«Jedini razlog što sam je pozvao je nepodnošljiv osjećaj praznine . Ti moraš na misu, Tina je slobodna do sutra. Obećavam da ću je vratiti s prvim zrakama sunca.» Kristijan pokaže na ribare koji su plutali u svojim plovilima strpljivo čekajući da riba zagrize.
«Oženit ću je ako treba!» poviče Daniel bespomoćno. Kristijan se i protiv volje osmjehne. Na povratku, Daniel je razmišljao o onome što je rekao. Šalio se, naravno, no ne kaže se bez veze da je u svakoj šali pola istine.
nastavlja se...
Post je objavljen 10.06.2006. u 21:39 sati.