Marketing
Mostovi koji razdvajaju ljude
Obično se kaže da mostovi spajaju ljude. Nasuprot tomu, mi u Hrvatskoj imamo čitav niz neobičnih mostova o kojima se raspravljalo, pregovaralo ili to još uvijek traje, a ljudi se ne mogu dogovoriti.
Ne treba se vraćati u daleku povijest da bi se uočili primjeri neobične hrvatske mostogradnje.
U Domovinskom ratu srušen je Maslenički most. Bespredmetno je ponavljati što je to značilo za Hrvatsku, kakve su bile posljedice. Uslijedilo je vrijeme obnove Hrvatske i most je ponovno izgrađen. Ali ne bilo kakav most! "Rodio se" takozvani Radićev most. Čvrst, velik i – nov! I prije nego što je izgrađen, podigla se velika bura oko tog projekta, a kad je gradnja završena, bura je ponovno zapuhala. Ovoga puta ona prava, podvelebitska, zbog koje se ljudi zatvaraju u kuće, a zatvaraju se i mostovi. Protivnici Radićeva projekta znakovito su klimali glavama nakon što se pokazalo da je bitka s burom – izgubljena. 1:0 za buru protiv Radića. Zaustavi se vjetre – osvanuo je prigodan grafit na mostu. Ni to nije pomoglo.
Potom su se domišljati Hrvati zainatili i izgradili most na onom istom mjestu na kojem je nekad bio. Istina, nije bio još ljepši i još stariji od onog srušenog, ali to nije ni važno. Sad imamo dva! Ovoga puta – 1:0 za Hrvate. Pa neka se tko usudi reći da nismo domišljati. Dva mosta, jedna bura!
Poslije rata Hrvatsku je zahvatio vjetar promjena. Zamah gradnje. Gradile se ceste, kuće, autoceste i, naravno, mostovi. Izgrađen je most koji je skratio put do Dubrovnika za 12 kilometara i sve je izgledalo obećavajuće, svi sretni i zadovoljni.
No, za Hrvate mostovi očito imaju posebno značenje i ništa se ne prepušta slučaju. Ako već nemamo dva mosta, onda jedan most može imati dva imena! Tako je spomenuti most dobio dva imena. Jedni ga zovu - Dubrovački most, a drugi – Most dr. Franja Tuđmana. To je navada stare dubrovačke diplomacije. Dogovor. Neka svatko naziva most kako mu drago.
Davno su oni i s Turcima pregovarali. Kad su im već morali prepustiti dio teritorija, dali su im Neum. Tako su se odvojili od ostatka Hrvatske, ali koga briga, oni ionako imaju svoju Republiku. Danas smo, iako odvojeni Neumom, jedna država. Budući da na putu do Dubrovnika moramo proći kroz drugu državu, što je logičnije nego izgraditi most kojim ćemo povezati dva hrvatska dijela, a obići Neum. Razmišljali su naši mostograditelji i – dosjetili se! Izgradit ćemo most kopno-Pelješac!
No, nije u Hrvatskoj tako lako izgraditi most, i povijest je to pokazala. Sanader je gradnju mosta obećao još 2003. Predsjednik Mesić kaže da se to ne isplati. Ivica Račan se protivi projektu jer, kaže, treba razmišljati o drugim mogućnostima. BiH se buni jer – kako će prolaziti svi oni brodovi koji navale u Neum ako im mi Hrvati tu natandrčimo svoju mostinu?! Poznato je da se u Neum slijevaju rijeke cruisera; štoviše, toliko ih mnogo dolazi da ih moraju vraćati natrag jer ne mogu sve ni primiti. I sad im još mi Hrvati želimo zatvoriti tu turističku meku.
Najbolje bi bilo poslušati Račana. Razmišljati o drugim mogućnostima. Možda najbolje o nekakvom uzletištu. Izgradimo dva mala uzletišta. Pred Neumom poletimo, preletimo BiH i – eto nas opet u Hrvatskoj! Ne treba tu filozofirati. Projekt je završen još u 16. st. Lijepo je Faust Vrančić nacrtao letećeg čovjeka! Samo malo proučimo crteže, podignemo prašinu, zamutimo vodu, kažemo da je on sve znao i prije Da Vincija i eto nam slave. Faustov kod!
Ubijemo dvije muhe jednim udarcem. Riješimo problem obilaska Neuma i razbijemo kletvu hrvatske mostogradnje! I još profitiramo. Dobijemo turističku atrakciju. Zašto bi mostovi razdvajali ljude? Živjela hrvatska domišljatost!
Post je objavljen 10.06.2006. u 16:46 sati.