Gašenje svjetla prekida žamor muškaraca. Mrak je. Uzbuđenjem i nestrpljivošću nabijen je ''zrak''. S kraja prostorije nazire se svjetlost svijeća. S glazbom očekivanja raste uzbuđenje. Svi se preznojavaju. Dva konobara pale preostale svijeće i prskalice na ogromnoj torti. Glazba se pojačava. Ritmovi bubnjeva uzburkavaju krv. Napokon, dovoze veliku tortu na sredinu prostorije. Iščekivanje još više raste. Bubnjanje je sve brže i glasnije... Bum!!! U samom vrhuncu zvuka polunaga trbušna plesačica, zamamnih oblina, iskače iz torte.
I tu završava muško poimanje trbušnog plesa.
Nažalost, moram razočarati muški rod, ali trbušni ples je namjenjen prvenstveno ženama. Još prije par tisuća godina žene su ovaj ples razvile kao oblik obožavanja Božanske Majke i kao pripremu za porođaj.
Kroz ples žene slave život i svojim tijelima (bez riječi) pričaju svoje priče, izražavaju svoje osjećaje. Povezanost uma i tijela razvijaju u plesačici potpunu svijest o svojem tijelu. Koncentracija u donjem dijelu trbuha i u zdjelici pojačava dotok krvi ženskim organima i opskrbljava ih kisikom, te na taj način potiče zdravlje i emocionalno blaženstvo.
Trbušni ples sadrži u sebi duhovne elemente koji su povezani sa stvaranjem i rađanjem, bilo da se radi o rađanju djeteta ili ideje.
Nije svaka od nas rođena profesionalna plesačica, ali zato svaka može plesati s užitkom i radošću. Oslobodite se kompleksa i znajte da anoreksično nije isto što i lijepo, vulgarno nije isto što i erotično. Privlačnost dolazi iznutra, a ne izvana!
U ovom postu stavljam naglasak na terapijski ples. Dakle, nije važno ima li žena 5 godina ili 75. Ima li 45 kg ili 120 kg. Ima li talenta ili nema. Svako po svojoj prirodi ima osjećaj za ples u sebi, samo kod većine ljudi taj osjećaj je uspavan i treba mu poticaj.
Nije važan nastup, kako to izgleda izvana, važan je unutarnji doživljaj. Ples izaziva radost, izmamljuje osmjehe na lica i proljepšava čak i najumornija i najsmrknutija lica.
Ples čini život ljepšim!
Ples nije samo zabava, aerobik, sportsko natjecanje ili show nastup. Kada su Annu Pavlovu upitali što je to ples, rekla je: ''Kada bih vam mogla odgovoriti na to pitanje, ne bih morala plesati!''
Zato, uspavane plesačice, zaboravite na svoje brige, probleme, komplekse, izgovore, sumnje i počnite plesati. Izujte cipele, odjenite nešto u čemu se osjećate ugodno i privlačno, uzmite maramu i zalepršajte. Ako ste bolesne i primorane na krevet zalepršajte u svojoj duši i rasplešite se u srcu, a tijelo kada bude moglo će da prati ritam srca.
Post je objavljen 10.06.2006. u 16:03 sati.