Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kosamjauopce

Marketing

Svamiđijeva turneja - 4. dio

Koliko god da je bilo lijepo proteklih dana, u Zagrebu je meni bio vrhunac doživljaja. Samo taj jedan dan u Zagrebu, kojeg sam po prvobitnom planu trebao provesti na putu iz Rijeke za Split, značio mi je skoro kao i svi ovi dani do tad. Nama, Svamiđijevim učenicima, je definitivno najljepše kad smo sa svojim Učiteljem, a tog ponedjeljka ja sam se zaista nauživao Svamiđijevog prisustva. Možda nekome ovo sve čudno izgleda, pogotovo ako mu/joj je sama ideja bivanja učenikom, tj. imanja Gurua strana. Velika većina bi vjerojatno sve ovo strpala u koš nekakvog sektaštva, a samu privrženost duhovnom učitelju okarakterizirala kao posljedicu opranog mozga. Nažalost ljudi se plaše drugih ideja i drugih kultura, a pojam gurua doživljavaju negativno, uglavnom ga povezujući s nekakvom zaluđenošću i slijepim sljedbeništvom. Takvo mnijenje posljedica je nekih, žaljenja vrijednih, primjera koji su i samoj riječi guru dali potpuno iskrivljeno značenje. Riječ guru sastavljena je od dvije riječi: gu , što označava tamu; i ru, što znači svjetlost. Dakle, guru je onaj tko nas vodi iz tame neznanja u svjetlost znanja. Drugim riječima - učitelj. U Indiji riječ guru koristi se za bilo kakvog učitelja, od učitelja pisanja pa do duhovnog učitelja. Srećom, postoje ljudi dovoljno slobodni od dogmi i otvorenog uma, koje već ponuđeni odgovori i mnijenje većine ne zadovoljavaju. Takvi ljudi, duhovni tragaoci, često upravo i traže vodstvo učitelja. A tek pojedini od njih imaju i sreću postati učenicima neke od velikih duša koje hodaju ovim planetom. U onima koji odgovore pronađu u svom Učitelju, spontano se javlja privrženost i ljubav spram Učitelja. Samim tim, provesti neko vrijeme u njegovom prisusutvu za svakog učenika je velika sreća i zadovoljstvo. Biti s njim u maloj grupi ljudi, u opuštenoj i obiteljskoj atmosferi, je nešto što rijetko imamo priliku. Tog ponedjeljka bio sam dvaput u takvoj situaciji, a bio sam i na javnom predavanju na Velesajmu. Takve situacije čovjeka stvarno ispune srećom, mirom i zadovoljstvom kakve ni jedna druga situacija ne može dati. Koliko god da sam bio umoran od seminara i putovanja, na kraju dana bio sam pun energije i potpuno budan. Koliko mi je to koristilo saznao sam vrlo skoro - pao je plan da iste večeri idemo za Split, a ja sam trebao voziti. Cure koje sam vozio bile su popuno iscrpljene. Za razliku od mene, njihove dužnosti nisu prestale niti u Zagrebu, a morale su već ujutro biti u Splitu. Vjerojatno bi bilo bolje da smo svi odspavali i rano ujutro krenuli, ali šta je - tu je. Krenuli smo oko ponoći, po kiši koja je ponovo jačala. Na prvom stajalištu na autoputu smo stali popiti kavu, ali naravno da je nismo mogli dobiti. Pobogu, tko još pije kavu u jedan u noći?!? Jedva smo iskamčili nešto tople vode da razmutimo one "3 u 1" instant kave . Naravno da nam je frajer to i naplatio, no u ta doba noći za cijenu kave ne pitaš. Cijelim putem je toliko pljuštalo da nisam vidio cestu pred sobom. Na momente smo vozili jedva 70 km/h. Srećom, išli smo sa dva auta a ja sam vozio drugi, tako da sam se ravnao po stražnjim svjetlima auta pred sobom. Kako je njemu bilo voziti, nisam pitao. Stvarno gadna noć na autoputu, ali i nezaboravno iskustvo. Od Svetog Roka nadalje je kiša pomalo stala, a u Splitu - toplo i vedro, ni traga od hladne i kišovite klime kontinenta!
Po dolasku u Split željeli smo samo negdje se srušiti i odspavati par sati, ali sudbina je imala drukčije mišljenje - stan u kojem smo bili smješteni se renovirao do jučer i od namještaja je imao samo novu kuhinju i parket! Glupo smo se pogledavali u nevjerici, gledajući kako i gdje da malo ubijemo oko. Proklinjao sam odluku da opremu za spavanje ostavim u Zagrebu. Još kad pomislim da sam odbio prijateljev poziv da spavamo kod njega, misleći kako nam je smještaj već organiziran... Da ne upadamo u crnjak u tom stančiću, nas dvoje smo otišli na Marjan, ležali na klupi i uživali u tišini i lijepom vremenu. U pekari smo kupili neka topla peciva, naizmjenično spavali na prostirci (jedinoj koju smo imali), jeli i gledali brodove kako dolaze i odlaze.

Post je objavljen 10.06.2006. u 16:01 sati.