...odlučila sam se malo razboljeti.
To ja napravim s vremena na vrijeme kako bih si dala oduška i mirne savjesti odmarala dan, dva.
Da, da, ne vjerujem da se bolešćine događaju samo tako. Sami ih prizivamo. Iz raznih razloga i na razne načine.
Ovaj put nisam prizvala ništa strašno; malo grlobolje da ne mogu razgovarati na telefon, malo temperature da ne mogu sjediti za kompjuterom, začinjeno naletima opće slabosti da ne mogu završiti započete planove, početi raditi na novima ili izaći van.
Odličan recept za izležavanje a da te ne peče savjest što obaveze kuckaju po glavi.
Kako izazvati tu malu bolešćinu, to jest manji pad imuniteta?
Jednostavno. Ako neko vrijeme teže prihvaćam «current flow of things», malo se više nerviram oko stvari na koje ne mogu utjecati ili ako sam zagrizla u prevelik zalogaj i navukla si hrpu posla...tijelo posustane i na silu (kad ne uspije «milom») nađe prostora mozgu da se povuče, odmakne, malo bolje razmisli i preispita trenutnu situaciju.
As simple as that.
Tada kreće «terapija» iliti odmicanje mozga od stvarnosti:
Laptop prestaje biti sredstvo rada i postaje entertainment device. S radnog stola prebacimo ga na mali stol ispred Odmorka (tako smo nazvali onu vreću ispunjenu stiroporom - I guess that's what's inside these things?!- koja se oblikuje po tijelu onog koji se u nju zavali). Odmorko nam služi umjesto dvosjeda, fotelje i sl.
Daklem, mozak je ovih dana u stand-by mode:
ili samo sjedim i satima promatram bujovita stabla i igre ptica oko njih ili gledam filmove (i crtiće!!!) na DVD-u. Tijelo bespomoćno (ah, ah, self-pity...) uvaljeno u Odmorka i brdo jastuka, okružena šalicama raznih boja i (biljnih) sadržaja, što za grgljanje, što za ispijanje te bočicama eteričnih ulja kadulje, mente, timijana i sličnih divine presents i...tak.
Mirujem.
Malo napastujem Soulmatea.
Odmaram.
Od-mar-am. Od(maknuta) od Mar-a (brige). Hm. Da.
Dobro je.
Post je objavljen 10.06.2006. u 14:10 sati.