Marketing
Kako ljubav mijenja sve…
Jedno u životu ne želim. Postati depresivna domaćica. Pri tom ne mislim na našu kolegicu blogericu istoimenog nicka, nego na one žene koje i za uloške žicaju lovu od frajera. Naime, jučer sam u jeku svojih izračuna dok mi je lagano dimilo ko u crtićima iznad glavuše, dobila sms u stilu: „nisi se javila 100 godina, jesi živa, kod nas je sve po starom.“ S obzirom da mi se nije dalo tipkati, nazvala sam prvom prilikom kad sam ostala sama u prostoriji. Bolje da nisam. Ajme. Žena je valjda ispizdila već doma zadnje 3 godine. Naime, imala je dvije trudnoće za redom i sad bi kroz mjesec-dva trebala nazad ići raditi. Nekako joj se ne da. Obećali su joj prije trudnoća mjesto voditelja cijelog ureda u toj privatnoj firmi. Poznavajući opis posla koji je obuhvaćao i fizičke radove neprimjerene ženi i količinu šikaniranja koje je doživljavala prije nego što su se zaredale trudnoće, samo sam se slatko nasmijala kutem usana. Onda gospodin vlasnik može otići na Maldive u podvodni ribolov na nekih 5 godina i njoj ostaviti sve. Stvarno je žena postala hlebinka samo takva. Valjda su joj sapunice popile mozak. Sad će ona doći, on će je izgrliti i poželjeti joj dobrodošlicu i pustiti joj sve na brigu. Aha. Napominjem da su njena znanja vođenja financija ograničena, ne možeš na osnovu dobrog rezultata inventure očekivati da ti odmah daju da radiš račun dobiti i gubitka. U ove tri godine nije nimalo poradila na sebi da nešto nauči, npr. služiti se kompom. Jednostavno ne mogu pojmiti toliku naivnost s njene strane. Izbivati s tržišta rada toliko dugo vrijeme očito ostavlja trajnije posljedice nego što sam to ja mislila. Priča ona tako o višku kilograma koje ne uspijeva skinuti, ali je usput napomenula kako kad klinci nešto ne pojedu, ona to sredi da se ne baci. A i kolača mora biti svaki dan. Muža su joj premjestili na terenski posao pa je sad sama po cijele dane s djecom. Priča ona meni o svojoj svekrvi, šogoru i šogorici, njihovoj djeci punoj zaraznih dječjih bolesti i uvaljavanju istih njoj kad nekud ovi odu lumpat, natezanju oko imovine i zemljišta, kako njegovi više vole drugu snahu i pomažu im čak i financijski, njima ništa, o susjedi s kojom ćakula preko ograde o „Ljubavi u zaleđu“….neeeeeeeee, ne moguuuu. Rekla sam joj da moram ići da mi je došla stranka. (Koja mrtva stranka u pol 5 popodne u petak?). Nisam više mogla to slušati. Gdje je nestala ona vesela djevojka puna životne radosti i tolike količine upornosti da su joj svi zavidjeli na tome? Radila je preko SC-a honorarno, samostalno živjela u iznajmljenom stanu, polagala ispite, pomagala roditeljima s tom plaćom, ribala im stan svaki vikend jer joj je mama lagana čudakinja koja mrzi cijeli svijet, pa i pospremanje. Izgleda da je nestala zauvijek u pauzi između emitiranja dvije španjolske sapunice. Kao mjehurić od sapunice koji se raspukne i nestane. Ostane samo fleka na podu. I sjena od čovjeka kojeg si nekada poznavao.
Post je objavljen 10.06.2006. u 11:53 sati.