Kiša očito ne odustaje od svog nauma. Odlučila je saprati sa naših lica sve maske i šminke koje zataškavaju prava stanja u ljudima.
Ja svoju zatežem u smjeru kose, povremeno na mahove brišući kapljice znoja. Kada nema ljudi, prazninu ubijaju predmeti, kada nema njih zvukovi.
Što je scena u kojoj nema ni ljudi ni predmeta ni zvukova?
Život i dalje lebdi na dlanu lijeve ruke dok ga desna grije. Crveni pramenovi u filmu bez boje djeluju crno.
I opet sam spontano poprimila masku mračne spodobe koja voli mirisati žarko crvene i žute ruže.
Nešto je ipak živo ako u prizor unesemo miris drage nam osobe??
Post je objavljen 10.06.2006. u 11:10 sati.