Marketing
Apocalyptica... sa zakašnjenjem
Mogao bih pričati o tome kako je bilo super, kako je bilo odlično i genijalno i da svi vi koji niste bili nemate pojma što ste propustili (što ima i smisla jer ako niste bili onda ne možete znati...) i nadaleko i naširoko opisivati kako je atmosfera bila odlična, a publika još bolja. I mislim da upravo jesam.
Još ću napomenuti jest to da smo imali čak 2 bisa, što je sasvim pošteno. Napomenut ću još to da oni znaju za Janicu Kostelić. 
I da je definitivno najbolja izvedba bila finale (drugi bis) koncerta - Hall of the Mountain King. Prvi sam ju puta čuo na koncertu i sad kad sam čuo i verziju sa albuma, mogu iskreno reći da je ona na koncertu oko tisuću puta bolja. Naravno, razumije se, jer su koncerti samo javni jamming sessioni. Glazbenici se doslovce hrane vibrama divljenja i štovanja publike i onda se trude svirati što bolje, čudnije, brže, glasnije i drugačije od uobičajnog kako bi publika još više divljala, pa bi oni onda opet morali svirati bolje... i tako začarani krug.
Što se tiče publike, bilo mi je smiješno gledati kako se prije svake pjesme iz tame diže oko pola tone fotoaparata, mobitela i inih naprava koje kradu dušu i snimaju na... pretpostavljam neku memorijsku karticu. Svatko je želio jedan komad Apocalyptice, koliko on bio loše kvalitete, bilo zvučne ili slikovne. Što se tiče slike na početku, to je jedna od boljih uradaka - od prijatelja iz prednjih redova. Ali neću ništa reći protiv publike. Svi su pjevali. Svi su masovno pohrlili u prve redove na poziv benda, zadavajući inače miroljubivom osoblju Lisinskog glavobolje. Siguran sam da za vrijeme običnih opernih večeri nemate stotinjak ljubitelja metala koji hrle prema pozornici u svojim kožnim jaknama, killerima i drugim ubojitim dodatcima.
Posebno moram izdvojiti jedan nešto stariji bračni par koji je sjedio kraj mene kao antitezu tipičnih članova publike. Muž, koji je bio sarkastičan do boli i očito mu se gadila čitava reakcija obijesne mladeži na Fince u kožnim hlačama, povremeno bi uputio i pokoji srednji prst prema pozornici kad bi svi kazali rogove. Također je izjavio svoje negodovanje oko ostatka publike, našto mu je žena odgovorila: "Sve su to ljudska bića." On se, dakako, s tim nije složio: "Samo na papiru, draga, samo na papiru."
Tako. Ne da mi se više pisati, kao što sam i siguran da se vama više ne da čitati. To nije doživljaj koji se lako može saopćiti u riječi. Riječ je o zvukovima, o slikama i o onom neopisivom "nečemu" što je sastavni dio svakog dobrog koncerta. I to je to, ništa više.
Glazba: Apocalyptica (zar ste sumnjali?) - Hall of the Mountain King
Kierlan Darkskye,
In the Hall of the Mountain King
Post je objavljen 10.06.2006. u 10:57 sati.