LJUBAVNI NESPORAZUM
Gotovo da ništa nije moglo uništiti to idilično subotnje jutro.Činilo se kao da se Marko i Antonija krajnjim naporom suzdržavaju od izmjena nježnosti,pošto je Antonija kretala na tržnicu,kao i svake subote,kako bi opskrbila dom delicijama.Markovi nervozni pogledi eskalirali su netom što je Antonija popila svoju jutarnju kavicu...
''Pa dobro,kaj misliš u zadnji čas doć tam na plac.Kaj ne znaš kolke se gužve svaraju tam oko deset,pol jedanaest''-nestrpljivo je mucao marko...
''Ljubavi,ne trebaš me stalno podsjećati na to,valjda ja najbolje znam kad treba bit na placu.Uostalom,kad si se ti zadnji put udostojio poći samnom?
..Marko je djelovao nevjerojatno ushićeno,a počeo je i grickati nokte,što je po antonijinom mišljenju bila njegova najlošija navika..
''Pa zar moraš gristi te smrdljive nokte?''-užareno će antonija...''Kaj još nisi svjestan kolko se bakterija krije ispod tih noktiju?još da ne radiš fizički posao,čovjek bi reko,al ovak..same bakterije''-nastavila je ona...
''Dobro dobro,pusti ti moje nokte i kreni više na taj plac,gladan sam ko ris''-sada je već žešće uzvračao suprug
''A daj mi reci kaj si tak nervozan?Se neke događa ili?Sav si mi čudan u zadnje vrijeme.''-skeptično pogleda Antonija
''Ne!Zašto?Kao da ni sama ne znaš kolko posla sad ima u firmi.Sve me to uništava,a plača je i dalje na minimali''-dobrom glumom izreće marko
''Ah...no dobro,ne trebamo se buniti.Tvoji su nam starci financirali stan a i imamo dovoljno sredstava za hranu i za moje školovanje na faksu.Hvala Bogu ovo je sad zadnja godina,a o tome što dolazi nakon toga,ne želim ni razmišljati.Burza,burza!''-intonacija joj se gubila...
''Bez brige draga,mislim da dok još nismo kruha gladni,sve je ok.A i da jesmo,tu su moji starci,znaš da su moji uvijek bili velikodušni''-radosno usklikne Marko
''Da,u pravu si.Nemamo se kaj žalit.Sve je u redu,a i dok nas ljubav grije,sve je ok''-objesi se antonija marku oko vrata i uputi mu zavodljive poglede,baš onakve kakve je marko obožavao...
''Nemoj sada antonija''-odmaknuo se nevoljko Marko...''jel vidiš ti kolko je sati?'
''Vidim,vidim,evo idem sad.Trebaš neke posebnoga da donesem?''-pita ga Antonija
''Da!Možda novi Playboy?''-smijuljio se Marko
''Aha,dobit ćeš ti svoj playboy kad se vratim....''-izgovarala je sa podsmijehom Antonija
Nedugo nakon što je Antonija napustila kuću,Marko je poprimio ozbiljan izraz lica,kao da je njegovo jutarnje čudno ponašanje doživilo kulminaciju.Djelovao je zabrinuto a na licu mu se očitavala nesanica koja ga je pratila od one večeri kada je navodno zbog viška posla,kući stigao u jedan ujutro.
Pohitao je prema stalaži gdje je bio mobitel,uhvatio ga i ukucao broj...zvoni...
''Halo?''-čuo se baršunasto nježni glasić u daljini
''Tea!Pa za Boga miloga zašto se ne javljaš?Zar ne znaš koliko mi je to važno?-gotovo da je vrištao Marko
''Hej,hej,smiri se Marko,imam sve pod kontrolom,obečajem ti''-smireno je djelovala nepoznata žena
''I bolje ti je,znaš!-manjim intenzitetom prozbori Marko...''Nadam se da sve imaš aranžirano za sutra?bit će to divna večer nadam se.''
''Ma vjeruj mi,bit će krasno.Samo,znaš,trebao bi mi prije toga platiti,jer radi moje sigurnosti više,znaš?''
''Da,da,nema problema Tea,neposredno prije početka ću ti platiti,a za uzvrat se nadam da sve bude po mojim očekivanjima.Ne želiš valjda da budem nezadovoljan na kraju svega?''
''Naravno da ne.Ma garantiram ti ultimativnu zabavu''-bezdušno izgovori žena i poklopi slušalicu...
Marko je osjetio olakšanje što se vidjelo u njegovoj mimici nakon telefonata...Ležerno se zavalio u fotelju i upalio televizor...U tijeku je bila uobičajena meksička sapunica koju je tu i tamo znao pogledati zajedno sa Antonijom.
BUM!!...začula su se vrata stana.Marko se toliko trznuo da je zamalo pao sa fotelje...U neizvjesnosti je išćekivao što bi to moglo biti.Nije se usuđivao pomaknuti se,previše ga je bilo strah.Molio se za život...
Na markovo iznenađenje,bila je to Antonija koja je sada poput leoparda koračala prema dnevnom boravku.Činilo se kao da će svaki trenutak pojesti Marka,u svom histeričnom napadaju.
''TKO JE ONA???''-derala se Antonija iz sveg glasa tako da su ju i susjedi mogli čuti
''Ljubavi,tko?Što?Ne razumijem!''-nevin dojam je ostavljao Marko
''Ne pravi se glup nego mi reci tko je ona?Što ti radiš s njom?-samo što joj pjena nije iz ustiju izvirala
''Ljubavi ne razumijem,o čemu ti pričaš?Nemoj me plašit!''-naježio se Markuša
''A jeli?Sad smo ''ljubavi'', a to šta me varaš sa nekom kurvetinom iza mojih leđa to nikome ništa,jelda!???!!?-stala je u uobičajenu žensku ispitivačku pozu
''Kakva kurvetina?Antonija,ja ne razumijem.Pa što te spopalo za Boga dragoga?-jecao je marko
''Mislim da ovo više nema smisla!Same laži,laži!Mislim da ovo objašljava tvoje ponašanje u zadnje vrijeme...a i duge radne dane.Jeli?''-gubila je živce Antonija
''Draga,smiri se''...pokušavao ju je smiriti Marko.....'Dođi ovdje da porazgovaramo kao ljudi!Objasni mi,odakle ti to da te ja varam?Pa zar bi ja takvo što učinio?-suze su u navirale na oči,sasvim spontano...
''Mislim da će odsad tvoja druga draga sjedit kraj tebe!Sva sreća da me teta Jagica o tome pravovremeno informirala.''-odlučna je bila...
''Čekaj malo,kakve veze ima teta Jagica sa time?Što ti je rekla ubio ju Bog!!!???''-bio je spreman ubiti
''Mislim da objašnjenja nisu potrebno.Ti najbolje znaš zašto se nalaziš svakodnevno sa tom plavokosom fličkom.Neka ti bude!Ali mene odsad možeš izbrisati iz života!''-pohitala je antonija prema vratima,plačući i jecajući od duševne boli...
Marku je sinulo,znao je o čemu je riječ, i imao je objašnjenje koje je trebalo biti u tajnosti.No situacija i glupa teta Jagica,primorali su ga da razotkrije Antoniji svoje naume i razriješi nesporazum...
Lecnuo se sa fotelje i jurcnuo prema stubištu peterokatnice kako bi sustigao svoju ljubljenu Antoniju.Sada je u praksi postao svjestan koliko mu ona znači...
''Antonija!!!!!Čekaj,stani!!!''-Marko je preskakao stepenice kako bi sustigao dragu
''Mogu ti sve objasniti,stanii!!!!-sustizao ju je,falila su još tri,četiri koraka..
''Stani!!!''-marko ju zgrabi pred izlaznim vratima iz zgrade...Nije se otimala,jer evidentno nije imala ni atoma snage.Toliko ju je sve ovo pogodilo.Stajala je okrenutim leđima prema Marku,ispuštajući neartikulirane zvukove jada...
''Želio sam ovo čuvati u tajnosti...''-započeo je Marko...''...ali vrlo rado ću ti ispričati o čemu se radi.''-antonija je slušala,mada nevoljno...
''Sve je to nesporazum.Ta plavokosa žena zove se Tea.Upoznao sam ju u sklopu projekta kojeg sam želio provesti sutra navečer''-vidjela mu se žalost pri pripovijedanju
''Ona je aranžer...Trebala je to biti savršena večer,Antonija!Samo ti...i ja....''-antonija je napela uši
''Sastajao sam se s njom kako bi dogovorili sve detalje iznenađenja.Ne znam kako da ti to sad kažem...''-mucanje je postao jače
''Želio sam....''
''Što si želio?''-primuklim i sasma tihim glasom ga prekine Antonija
''Želio sam te zaprositi!''-Marku su potekle krokodilske suze
trenutak koji je uslijedio,vjerojatno je bio najemotnivniji u životima tih mladih zaljubljenika.Antonija je radosno uskliknula,okrenula se i sugestivno se bacila u naručje svome dragome,istovremeno želeći reći da joj je užasno žao što je došlo do tog nesporazuma.A jadna teta Jagica,koja je susrete Marka i Tee pozorno pratila,dobila je jezikovu juhu.
Ceremonija se sutradan ipak održala a mladenačka radost zaljubljenih,provlačila se duboko u noć...
Osmišljeno i napisano 10.6.2006.
Autor:ja
Post je objavljen 10.06.2006. u 09:45 sati.