Marketing
Moje reprezentacije: Peter Green's "Fleetwood Mac"
Kad netko spomene Fleetwood Mac, prvo što vam padne na pamet je vjerojatno pjesma "Little Lies".
If I could turn the page
In time then I'd rearrange
Just a day or two
Close my, close my, close my eyes....
....Tell me lies, tell me sweet little lies
(Tell me lies, tell me, tell me lies)
Oh, no, no you can't disguise
(You can't disguise, no you can't disguise)
Tell me lies, tell me sweet little lies....
In time then I'd rearrange
Just a day or two
Close my, close my, close my eyes....
....Tell me lies, tell me sweet little lies
(Tell me lies, tell me, tell me lies)
Oh, no, no you can't disguise
(You can't disguise, no you can't disguise)
Tell me lies, tell me sweet little lies....
Pjesma je svima poznata, ono što se manje zna je da skupina Fleetwood Mac u početku nije bila pop-band s dvije pjevačice. Iako i taj dio njihove povijesti volim čuti (jer dobar pop je često bolji od nekog lošeg rocka), post nije o njemu.
Priča počinje puno ranije, tamo negdje 1966. godine.
John Mayall, vođa tada vodećeg britanskog blues-banda The Bluesbreakers tražio je zamjenu za odlutalog gitaristu Eric Claptona. Na njegovo mjesto uskočio je devetnaestogodišnji gitarski talent Peter Green.
Nešto kasnije iste godine Mayall je Greenu za rođendan poklonio nekoliko sati studijskog snimanja s dečkima iz grupe što je rezultiralo odličnim instrumentalom u kojem su s Greenom svirali Mick Fleetwood i John McVie. Budući da se Green nije mogao sjetiti ničeg pametnijeg za naslov pjesme dao joj je ime Fleetwood Mac izvučeno iz prezimena svojih kolega.
Kad je Mayall nogirao Mick Fleetwooda zbog prekomjernog uživanja u alkoholu i kad se opet niotkud pojavio Eric Clapton, Green je osjetio da je došao čas da i on digne sidro. Zajedno s Fleetwoodom oformio je novi sastav i nazvao ga po spomenutom instrumentalu, a iako željeni basist John McVie nije postao članom novog benda u samom početku ubrzo im se pridružio. Bila je to godina 1967.
1968. godine ustaljena je peteročlana postava Peter Green (gitara/glas), Danny Kirwan (gitara/glas), John McVie (bas), Jeremy Spencer (gitara/klavijature/glas) i Mick Fleetwood (bubnjevi).
Svi osim Spencera bili su prethodno članovi Mayallovog benda The Bluesbreakers.
Toliko o povijesti. Rekoh već da ne tupim previše po teoriji, ali ova priča o imenu i postanku mi se učinila zanimljivom.
Više ćete znati ako preslušate ovih nekoliko isječaka.
Počnimo instrumentalom kojeg ste sigurno svi čuli - Albatros.
Nakon toga možete puno dublje zaći u blues:
Black Magic Woman
Rollin' Man
Looking For Somebody
Oh Well (part one)
Oh Well (part two)
Inače, ovo mi je omiljeni sastav. Stoga je i post malo opširniji. Hvala na razumijevanju.
*Ono što uvijek pišu sitnim slovima: Autor posta nije odgovoran ukoliko se izvori, tj. linkovi vremenom izmijene ili nestanu :D :D
Post je objavljen 11.06.2006. u 00:08 sati.