Danas sam došla doma oko 13 sati.I poslije serije ,,Pod istim krovom'' sam zaspala. Spavala sam do 19:20. Ja dam ribici (Wandi) hrane,a nisam niti primjetila da joj je nešto. Moja mama joj sada ide mjenjati vodu i kaže ona meni:,,Tea,pa ribica je krepala!!!''
-,,Mama, zezaš me!! Kak je mogla krepat?? L ?''
-,,Pa krepala je. Dođi vidjeti. A znaš od čega?''
-,,Od čega?''
-,,Od toga kaj si joj davala puno hrane.''
A jadna mala ribica. Živjela je 6.mj i 9 dana. Fakat jadna. Baš mi je žao. U sebi osjećam neku grižnju savjesti i mislim si da sam ja kriva za to što je krepala. Eto nakon svega odlučila sam da ću mami kao iznenađenje kupiti istu ribicu,jer stvarno smatram da sam ja kriva... Eto,pa valjda će biti sretna s drugom ribicom. Došlo mi je da se rasplačem... Pozdrav ljudi...
Post je objavljen 09.06.2006. u 21:21 sati.