Dok Drago Ćosić svršava na četvrti gol Nijemaca, ja moram konstatirati da nikad nisam s manje zanimanja pratio balun. Mada, prije 150 dana smo komentirali ja i frend uz dvi litre vina kako je ostalo još 150 dana. Prije 100 dana sam radio istu stvar. Prije 50 isto. Prije mjesec dana isto. Pa i prije 15, istini za volju. Ali sada, e a sada intenzivno razmišljam di ću vodit Mariju, a ne koliko će odigrat Švabe i Kostarika. Zato ću i večeras kad krene druga utakmica razmišljat di ćemo Marija i ja. Jebe mi se živo za Poljake i Ekvador.A eto, nema misec dana da sam točno znao di će ko i kada igrat i protiv koga. A nema ni dva miseca da sam mislio kako mi je socijalni život u banani. Nema ni misec dana da sam upoznao Mariju i nema ni misec dana da se osjećam najbolje godinama, godinama unatrag.
Zato, jebo nogomet, treba živit. PS. da ne ispadnem peder, moram reć, gledat ću Hrvatska-Brazil, naravno. Ali u boljem društvu od par oznojenih frendova.Pa ću nakon utakmice opet mislit di ćemo Marija i ja vani. Dakle, jebo nogomet, s razlogom, po drugi put danas.
Post je objavljen 09.06.2006. u 19:48 sati.