Marketing
antigua, gvatemala
Dolazak u Antiguu bio je mozda najgori trenutak na ovom cijelom putovanju. Stigli smo oko 7 navecer. Kisa pada kao iz kabla. Ulice u Antigui su napravljene na zanimljiv nacin da se ogromne lokvetine vode skupljaju tocno na sredini sto prelazak ulice suhih nogu cini nemogucim. Po ovakvom vremenu smo isli traziti hotel. Nasli smo jedan bezvezan, ali nam se po kisi nije dalo traziti drugi. Tek kasnije smo shvatili da soba cak nema ni prozor! Kad smo se smjestili, otisli smo malo do grada. Kisa jos uvijek pada, ulicna rasvjeta losa, nigdje nema ni pasa. Na glavnom trgu tragican prizor. Mracno, mokro, blatnjavo, dvoje djece beskucnika pripremaju svoj krevet za tu noc, jos nekoliko beskucnika tumara okolo. Patike mi skroz promocile, kosa mi mokra, osjecam se bijedno. U tom trenutku sam skoro dobila zivcani napadaj. Bartov najdrazi komentar u ovakvim trenutcima je: "Pa ti stvarno mrzis putovati!" To definitivno nije istina, ali ponekad nista ne ide onako kako zelis, osjecas se fizicki lose ili si dozivio par neugodnih iskustava i tada sam sebe zapitas zasto sebi to sve radis. Zasto sebe mucis na ovakav nacin. Ali to uvijek traje kratko i prije nego se snades, ponovo se dogodi nesto zbog cega shvatis zasto zapravo volis putovati. Ali treba biti realan i znati da putovanja nisu samo med i mlijeko i da i putovanja, kao i zivot opcenito, imaju svoje 'ups and downs'.
Detalj s glavnog trga u Antigui.
Slijedece jutro smo otisli pogledati grad. Odmah nam je upalo u oci da je Antigua jako oronula i da po cijelom gradu ima dosta rusevina crkava, samostana i slicnih gradevina. Nakon sto smo malo proucili povijest grada, sve nam je bilo jasnije. Antigua je u proslosti bila glavni grad Gvatemale, ali ju je 1773. zadesio ogroman potres. Grad je bio toliko unisten da je odluceno napustiti ga i osnovati novi glavni grad koji je to jos i danas: Ciudad de Guatemala ilitiga Guatemala City. Mnogi ljudi su medutim odbili otici iz grada i Antigua nije nikad u potpunosti napustena. S vremenom se sve vise ljudi ponovo doselilo u grad, ali nikad nije bilo dovoljno novaca za obnovu. Zbog toga jos uvijek svugdje ima toliko rusevina. Antigua je sad pod zastitom Unesca i malo po malo se grad pokusava obnoviti uz ocuvanje svih njegovih kolonijalnih bogatstava.
Jedne od mnogih rusevina.
Napusteni samostan casni klarisa.
Antigua je danas popularan centar za ucenje spanjolskog jezika zbog cega ima puno stranaca u gradu. A zbog toga ima puno dobrih i svestranih kafica i restorana, knjizara s engleskim knjigama, a mozda najvaznije od svega: ovdje te skoro nitko ne salijece sa svojim prodajnim proizvodima i to je nakon nekoliko zadnjih dana provedenih medu nametljivim indijanskim stanovnistvom pravo olaksanje.
Pomalo prihvacamo lose vrijeme u Gvatemali: vec unaprijed znas da ce popodne padati kisa. Ono sto me smeta je da u vodicima to nije dovoljno naglaseno. Ako vodicima vjerujes, mislis da ce mozda padati kisa, a mozda i nece, a ako pada, padat ce samo sat ili dva, ali to nije tako. U Antigui kisa jos vise pada nego na jezeru Atitlan, svaki dan SATIMA pada kisa. Zato bih svakome preporucila nikad ne ici negdje za vrijeme kisne sezone, niti na pocetku niti na kraju kisne sezone, nego istraziti kad je tocno suho razdoblje i onda ici. Kisa ti moze dosta pokvariti planove, a da ne govorim o raspolozenju. Kisa ovdje pada popodne, pa sve sto zelimo pogledati radimo ujutro.
Tipicna scena u Antigui kad pada kisa.
Iz Antigue smo posjetili i Guatemalu City, ali samo na kratko. Culi smo da se u ovom gradu nema nista posebno za vidjeti, ali da ubijemo dosadno kisno popodne i s obzirom da je Guatemala City samo 1 h udaljena od Antigue, odlucili smo posjetiti Arheoloski muzej nadajuci se da ce biti slican onome u Meksiko City-u. Muzej nazalost nije bio nista posebno, jako je mali i ne moze se usporediti sa svojim meksickim konkurentom. Izlet se ipak isplatio, ako zbog nicega drugoga, onda zbog voznje u tipicnom gvatemalskom busu popularno zvanim 'chicken bus'. Ove buseve smo vec vidjeli kroz cijelu zemlju. To su stari skolski busevi koje su Amerikanci prije tko zna koliko godina odbacili, a Gvatemalci ih jos uvijek naveliko koriste. Voznja je bila zanimljiva. Iskljucivo lokalno stanovnistvo, nemas nista prostora za noge (sto nije cudno buduci da su skolarci obicno puno manji od nas), bus se drnda na sve strane, a dobili smo i priliku kupiti 'cudesno ravnalo' - moze se koristiti kao i svako drugo ravnalo, ali ga jednim cudesnim pokretom mozes pretvoriti u narukvicu. Prodaja ovakvih tricarija u sredstvima javnog prijevoza uvijek me odusevi, a jos vise da postoje ljudi koji to stvarno i kupe.
Gvatemalski chicken bus.
Iz Antigue smo isli na jednu ekskurziju zbog koje smo ovamo zapravo i dosli, ali o tome vise slijedeci put.
Post je objavljen 10.06.2006. u 01:26 sati.