:)
Još malo pa kraj..a onda, bye bye baby bye bye
Ti su hodnici postali monotoni. Ne volim radijatore koji ne griju zimi. Ne volim vaditi korijene i crtati zrake odbijanja zrcala. Ne volim gramatiku iz hrvatskog ni proklete uvojke koji se njišu na povjetarcu s prozora. Ne volim otimanje mp3 playera. Ne volim padanje šalabheta ni loše ocijene u imeniku. Ne volim riječi na to si mogla misliti prije. Ne volim zaključavanje ogromnih vrata i smrzavanje na zimi. Ne volim se prezuvati niti nikome objašnjavati svoje zaostatke ma kako god bili veliki. Ne volim neke ljude ni njihove dobro sakrivene prljave duše. Ne volim ovaj pritisak koji polako nestaje. Hoće li mi nedostajati, činjenica da je sve bilo određeno, činjenica da sam ponekad uspjela dobro proći. Činjenica da neki ljudi odlaze? I oni natpisi ispod klupa koji polako blijede prekriveni su novima. Hoću li ja ikada shvatiti neke stvari? ..zašto ljudi nestaju kada ih najviše trebaš…Cijena je previsoka, rok trajanja beskonačan, a kvaliteta nenadmašiva…ljudi do kojih mi je stalo i koji su uz mene.
Ne volim prolijevanje tekućina niti činjenice iz povijesti. Ne volim male podanike niti Hitlera. Ne volim pravila kućnog reda. Ne volim stvari kako sada stoje jer me mrze i namjerno padaju. Slagalica beskonačnosti…diši duboko..
Nema kompromisa.
Nema emocija.
Životinjski instinkt.
Primi me za ruku, zajedno ćemo promijeniti stvarnost
Post je objavljen 09.06.2006. u 17:32 sati.