Kad nemiri budu dio nas
i kada nam kucne ZADNJI čas,
i tada ću DENI kao i sad
da te volim ja...
Otišao je.
Bog je tako htio.
Neću pitati za razloge, ni opravdanja neću tražiti, ne tješi me činjenica da ga sada više ne boli i da je mučenje prestalo.
Bio je premlad da bi to olako prihvatili.
Bio je predobar da nebi plakali.
Zašto on Gospodine?
Što će se dogoditi kada zemlju lišiš dobrih ljudi?
A počeo si.
Deni, najljepše oči koje sam ikada vidjela, ugasle su, ali znam, i dalje svjetle, odletjele su, tamo gore, visoko, u nebesa, gdje se gužvaju poruke smsa...
I nadam se da ćeš odonud motriti na sve nas, i ne bojim se da ćeš izgubiti svoj blistav osmjeh...žao mi je samo da ćemo ga od sada imati samo u mislima.
Bojim se, jako se bojim tko je treći...jer znate onu narodnu...