Marketing
...ALI ZAŠTO...
Bila je noć. Mjesec je sjao kao svijeća u tamnoj sobi. Sjedili smo ispod stabla, osamljenog na vrhu brda, čije su se degutantne iskrivljene grane dizale prema nebu. Negdje u daljini čuo se šum vode. Sve je bilo tamno, plavo i sivo. Rosa je natopila travu, a njene kapi kao da su tvorile bisernu koprenu preko čitavog svijeta. Miris tame bio je svud oko nas. Trčali smo i sklizali se po mokroj travi, došavši do ruba mora. Nepregledna voda prostirala se ispred nas, isparavajući maglu u vrućoj ljetnoj noći. Noćne ptice su letjele u nju i nestajale, pozivajući nas da pođemo za njima. Ljepota trenutka zavela nas je. Stojali smo na rubu litice i gledali u daljinu. Činilo se kao da smo stigli na kraj svijeta, i magla nas je obavila u svoj zagrljaj. Opijeni mjesecom, poželjeli smo sići do mora i otplivati u zaborav. U mojim očima nestalo je sve. Gledala sam te kako padaš i kako tvoje tijelo razbija ogledalo vode. Krenula sam nazad prema stablu ispod kojeg smo sjedili.Počela sam lupati u stablo. Tvoja prisutnost kao da je još uvijek bila tu, ali osjetila sam mir u sebi,ali opet nešto ša mi nije dalo mira...neprestano se pitajuči zašto?...daj prestani...kaži mi...bilo bi ljepo da krvari...tvoja...duša...ali da krvari puno....too...sorry...ne kužim...zašto!...ali nema veze..mislim ima...samo me boli ruka od neprekidnog lupanja...prekasno je za to...gotovo je...dobro sam...ne moraš ni pitat..ma ša te briga...ionako te više nema...ne razumijem više ništa...ti me više ionako ne slušuš...pustite me... Napokon slobodna, a počela sam plakati. Sa suzama koje je prigrlila rosa, zaboravila sam ovaj svijet i zaspala zauvijek.
by:plava
Post je objavljen 09.06.2006. u 16:23 sati.