Marketing
...TAMO NE BI BILA ISTA, NEGO NEKA DRUGA...
01. Sijecanj, Neke Godine Gospodnje...
Hladna, bistra vecer...
Zvijezde na praskom nebu...
Miris zime, pecenih kobasica i kestena...
Odsjaj tisucu i jedne lampice na velikom boru...
Lampinjoni...
Strani ljudi koji su izgledali tako bliski, izgubljeni u nekim svojim malim svemirima...
Mi...
Mlade...
Lijepe...
Sretne...
Lude...
Svoje...
Promrzlih ruku i toplih srca krocile smo u klub...
«Apsint.»
«I za mene jedan.»
Nakon toga đir, svaka sa svojom pivom u rukama...
Guzva...
Glasna muzika...
U sarenilu lica, njegove oci...
Iskricave, vesele...
Sekundu predug pogled i smijesak...
Davor je bio djecak koji me te noci ljubio...
S kojim sam plesala...
Koji mi je pricao o Zadru, od kuda su mu roditelji...
I o Svicarskoj, gdje je on rođen i gdje zivi...
Pricao mi je o sportu kojim se bavi...
Ja sam njemu pricala o svemu pomalo...
Davor je bio djecak cije su usne imale okus metvice i vina...
Djecak koji je mirisao na sve strane gradove...
Djecak koji je zracio kao Sjever, Jug, Istok i Zapad...
Djecak ciji su osmijesi kupovali svijet...
Setali smo zagrljeni praskim ulicama, tog 01.Sijecnja, Neke Godine Gospodnje...
Preko Karlova mosta...
Dugo, pored Vltave...
Noc u njegovom zagrljaju vise nije bila hladna...
Bila je samo carobna...
Jedna od onih noci kada sve poprima blag oblik iluzije...
Na kraju nije bilo teskih rijeci...
Nije bilo suza...
Ni velikih obecanja...
Samo me dugo ljubio u kosu...
Znali smo, necemo se nikada vise vidjeti...
Nismo djeca, ipak ne vjerujemo u iluzije, ma koliko one opojne bile...
Davor ce zauvijek ostati onaj djecak iskricavih ociju i najtoplijeg zagrljaja, kojeg sam voljela samo te jedne, hladne, zimske noci na ulicama dalekog, prekrasnog grada...
Post je objavljen 09.06.2006. u 15:53 sati.