Bok ljudi!
Napravila sam plan za vikend. Sad vam se mogu javiti. Dolazi nam Febo Kurtović, prijatelj, moga muža, još iz srednje škole. Ne bum vam se stigla javiti jer imam puno posla. Moram se urediti, otići sa Jozefinom na manikuru, i svi skup idemo na špicu. Klotilda je otišla na selo gdje honorarno radi, kada su velika, neka ispitivanja, pa je neće biti do nedjelje navečer. Ostavila mi je jednu pjesmu za vas i rekla da vas puno pozdravim. Vi valjda znate tko vam ih šalje. I kome su namijenjene. Ona je u to uvjerena. Danas čitam u cajtungima da je neko djetešce zgrizel pes. O Bože dragi. Pa to je strašno. Čujte i mi imamo cucke. Ali da se to može dogoditi. Ja bi se mam odrekla svih žvotinja iz kuće. Pa kaj god moja seka pričala o tome. Ona vam životinje uvijek brani. Kaže da se ljudi treba čuvati, a ne živine. I još je jednom rekla kad smo hodale po groblju. Išle smo vam na grob naših roditelja. Bila je zima, večer i bile smo same. Opće ne znam kam je Jordan prešel da nije išel s nama. Mene vam je bilo jako strah. A ona kaže meni da se živih ljudi treba bojati. A ne mrtvih. Ma ima praf. Neki su ljudi zbiljam smeće. Ali ja svejedno sve više pazim na cucke. Ovo vam je KLOTILDINA pjesma. Nemam pojma zakaj piše ženi.
USPAVANOJ KRALJICI
Uspavana kraljice
Vladarice žudnje
Zaspala ljepotice
Trgni se, osmjehni se
Došao te probuditi
Došao te taći
Došao se tebi dati
Došao pronaći
Pozdravi ga s osmjehom
Osmjehni se pobjedom
Čekala si uspavana
Baš na njega ovog dana
On te ima snage nosti
On te ima volje prosit
Snovima ti cjelov daje
Dok mu oči žudnjom sjaje
On te budi, probudi se
On te ljubi, otvori se
Da ti daje, da te prima
Dodirima i mislima
Poljupcem te probudio
Osmjehom te otvorio
Podigao zaspale
Dotak'o oživjele
Zagrlio Ljubav vječnu
Utješio neutješnu
Nadu, beznadnoj je dao
U oči te pogledao
Mirisom te osvojio
Osmjehom te pridobio
Milošću te obasjao
Ljubalju sav zasjao
Nedirnutu dotakao
I od sreće zaplakao
Velika si, topla li si
Sama dugo bila ti si.
Sakrivena daleko
Od očiju i od misli
Sad si budna i još snena
Žudnjom silnom opijena
Sačuvana, njegovana
Narasla si čekanjem
U podnožju tvoga hrama
Stoji kao za te stvoren
Otvori mu, udostoj se
Pusti ga, osmjehni se
Toplinom ga ti privuci
I iz svijeta ga odvuci
U sve svoje odaje
I u more žudnje svoje
Sve mu čari svijeta daj
Nikad ga ne ostavljaj
Uspavanu pronaš'o te
Čekao je, tražio te
Sva mu blaga svijeta pruži
Toplim rukama ga tu zadrži
Svojom snagom ti ga krijepi
Sve mu daj u čas taj lijepi
Od svijeta ga očuvaj
Nikad ga ne napuštaj
Borio se samo za te
Zahvali mu, budi s njim
Neka sva ta čekanja
Nestanu u prah i dim
I na kraju tebi pjevam
Uspavana kraljice
Vladarice nagona
Robe svoga iskona.
Gledala sam danas nebo. Bilo je tako plavo, svjetlo plavo. A tek oblaci. Maleni grumenčići vate prekrasnih oblika. Nevjerojatnih. Jedinstveni u svojoj jednostavnosti. Čisti. Daleki a dostupni. Dopalo mi se jako. I to što vidjeh i spoznaja da još mogu uživati u tome. Da me može podići.
Post je objavljen 09.06.2006. u 13:34 sati.