Marketing
OVČJA GLAVA
Poznatog slikara P.Bruegela (1525 – 1569) zvali su i „seljak Bruegel“, jer potječe iz seljačke obitelji i jer je puno svojih slika posvetio seoskom životu. Kada je kao poznati slikar u Briselu nazočio nekoj velikoj svečanosti, ironično ga upita nekakav uvaženi gospodin:“Gospodine Bruegel, zar vas poneki puta ne zaboli što ste imali tako strašno djetinjstvo i mladost? Čuo sam da ste godinama čuvali glupe ovce?“ Bruegel ga pogleda i oštro mu odgovori:“ Znate što, od ovaca se puno toga nauči za život, a prije svega od tada ja svaku ovčju glavu preopoznam na prvi pogled!“
Tko želi biti ta ovčja glava? Često puta nekoga čovjeka, kojega smatramo naivnim, znamo posprdno nazvati ovcom. Možda i neznamo da je to krivo, jer od ovaca stvarno možemo naučiti nešto jako važnoga o životu: život je upućenost na drugoga, život je komunikacija i povezanost. Sve druge životinje na prvi pogled bolje prolaze. Lav ima svoju snagu, leopard brzinu, jelen raskošne rogove, zmija otrovne zube, jež bodljike, konj rasu. Sve to ovca nema. I zbog toga je smatramo glupom i slabom. Pa ipak bolje joj je od svih jer ima pastira koji se za nju brine, prati je i čuva. Ovce se na moraju boriti. Brižno ih se čuva i hrani, pa čak i voli. Pastir poznaje svaku svoju ovcu. On u naručju nosi mlado janje, odrasle ovce vodi, brine se o bolesnim i čuva umorne. Blago onome tko je ovca i ima dobroga pastira!
Isus kaže:“Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce moje!“
(Ivan 10,14-15)
Post je objavljen 09.06.2006. u 13:01 sati.