Jučer eto napokon prvi lijepi dan u lipnju mjesecu, pa se moja mala obitelj uputila na izložbu cvijeća Floraart. Prekrasno su uredili okoliš, jer sjećam se još dok sam živio u blizini kako je tamo u toj bivšoj džungli bilo skupljalište narkomana i komaraca. Nismo puno kupovali na štandovima, samo smo lijepo šetali i igrali se s bebom na zanimljivom dječjem igralištu punom pijeska (koji se tako lako zavuče u cipele...) Ali jednu majcu smo kupili, i to samo zato što smo time pomogli edukaciju za pse vodiče slijepima. Nadam se da će taj novac završiti u pravim rukama za tako humane svrhe. A jeste li vi moji dragi čitatelji tako humani, pomažete li svojim susjedima, prijeteljima, obitelji bližoj i daljoj? Fata je pravi humanitarac :-)
Fata i Mujo se bude u sred olujne noci, u tri ujutru, zbog zestokog lupanja na vrata njihove kuce. Pitajuci se ko bi to mogao biti u ta gluha doba, jos po takvom kijametu, Mujo otvara vrata da bi pred njima nasao pijanca kako se klati, u sred kise koja ga siba sa svih strana, i moli ga da ga malo - pogura.
"Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata, "tri je ujutru, covjece!" i zalupi mu vrata pred nosom, vrativsi se u krevet.
"Ko je bio?" pita Fata.
"Ma neki pjano, koji trazi da ga poguram" odgovori Mujo.
"Jesi mu pomogao?" opet pita Fata.
"Nisam, nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!"
"Sram te bilo", naljepi ga Fata. "Zar se ne sjecas, kad smo prije jedno dva mjeseca bili kod Sulje, kad smo se vracali i kad su ti kola crkla po onoj kisurini i u onoj zabiti, da se ona dvojica frajera nisu zaustavili da te poguraju, nikad se mi ne bi odande izvukli. Sad kad nekom treba pomoc, ti okrenes leda!"
Zamisli se tu Mujo, pa i malo postidi, i na kraju se obuce, obuje, i pode dole, te se prodere u mrak i kisu: "Halo, jesi li jos uvijek dole?"
"Jesam", dolazi odgovor natrag.
"Treba li te jos pogurati?" pita Mujo u mrak.
"Treba, hvala lijepo!" dolazi nazad odgovor.
"A gdje si?" pita opet brizni Mujo.