Marketing
Crofish
Jučer je u Umagu otvoren 1. međunarodni sajam ribarstva i ribarske opreme "Crofish". Sajam traje od 8.-11. lipnja, održava se na prostoru igrališta i u sportskoj dvorani osnovne škole. Nisam bila tamo, vidjeh neki dan samo bijeli šator iza umaške hrvatske škole.
Sinoć je bio prigodan program na Trgu slobode. Nastupala moja velika Potočnica. Skupilo se nešto domaćih, nešto turista. Na trg postavili desetak stolova i klupa, za zameziti. Krčkao se brodet i još nešto. Nismo išli jesti, ali smo njuškali mirise. Program je trajao oko sat vremena. Limena glazba, glazba s razglasa za mažoretkinje i plesačice modernog plesa. Groza. Preskakali CD-i, cure hvatale korake. Nakon što su se starije mažoretkinje presvukle u odjeću trbušnih plesačica i bose izletjele na hladni kamen trga (a bura je puhala i vani je bilo nekakvih 16-17°C), uspostavilo se da se CD s potrebnom glazbom niti ne može pokrenuti. Djevojke su stajale u početnoj pozi, blago se tresle i čekale. Minutu, dvije. Onda su se naklonile i pokupile. Strašno.
Moram spomenuti i djecu i njihove roditelje. Oduvijek su ovakve priredbice prilika za veselje lokalnih klinaca, pogotovo malih Roma. Ionako provode po cijele dane na ulicama i trgu. Kad nema komunalnih redara ili nekih drugih osoba zaduženih za red, klinci jurcaju trgom, protrčavaju između izvođača, voze bicikle, rolaju se. Ma, urnebes. Jučer sam samo čekala hoće li koje dijete biti srušeno ili udareno mažoretskim štapom. Vidjevši domaću djecu, i raspašoj koji je vladao, strani turisti s malom djecom pustiše i svoju da veselo trčkaraju naokolo. Smijuljili se ponosni roditelji što im podmladak upada u program. Neki su klinci kružili oko fotografa koji su pokušavali uslikati izvođače. Projurili bi ispred objektiva, motali se oko nogu, par puta su skoro srušili ljude koji su pokušavali snimati ili slikati. I nitko ne prilazi, nitko ne uzima tu djecu. Potpuni je raspad sistema nastao kad su djeca zaigrala lovenke između mažoretkinja. Vrte se štapovi, cure stupaju, a klinci i klinceze ko kamikaze jure između njih. Ne ljutim se ja na djecu. Nisu djeca kriva, nego roditelji. Kako ih nije strah za vlastito dijete ako već ne razmišljaju da to isto dijete ometa program?!
Gradska vlast i gostujuća svita za vrijeme programa uživala je u jelu i pilu. Za njih je na trgu bio pripremljen dugački stol prekriven plavim plastičnim stoljnjakom. Još nije ni počeo nastup mažoretkinja a oni su već prionuli najvažnijem poslu. Nitko se od tog stola nije udostojio ni pogledati u smjeru izvođača. Samo su gledali svoje tanjure. Tako je ispalo da je narod gledao program uz mljackanje, nazdravljanje i pošalice svečano odjevenih uzvanika. Mažoretkinje i ostale plesačice ionako svako malo nastupaju, a samo sinoć pružila se prilika za dobru papicu i kapljicu...
Post je objavljen 09.06.2006. u 09:50 sati.