Samotne rijeci,koliko nesporazuma unutar jedne kise,
koliko ludila u jednoj ljubavi,koliko smrada
iz jednog covjeka sto ubija da bi ugrabio
varljivu oholost,varljivu moc pepela,
samotne rijeci,je li u vama onaj mir helade,
je li pored vas proslo svako stoljece
kao sto sada prolazi bol jednog covjeka
obucenog u svoju ljudsku kozu
koju su razapeli kao jedro svoje pobjede.
Samotne rijeci,rijeci nade,
toliko povjerenja u vas moze stati
a tako malo istine.
Post je objavljen 09.06.2006. u 09:46 sati.