"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto"
Elizabeth David
Prije nekoliko dana pročitala sam ovaj citat na blogu, koji rado čitam, i nekako mi se zavukao pod kožu. Kada vas nešto onako u mislima neprestano «pika», vraća razmišljanje na početak. I shvatila sam zašto. Bilo mi je nelogično da se riječ ljudi koristi za one koji «vam izvade» srce jednako kao i za one ljude «koji ga vrate na mjesto»
U prvi mah sam pomislila da bih ja u drugom dijelu rečenice upotrijebila jedninu i riječ čovjek.
Ali, uvijek ima ali. Tako i bez onih koji nam izvade srce i bez onih koji ga vraćaju na mjesto nemoguće je spoznati ljubav. Prvi su zasigurno i sami bili jako ranjeni, jer to je jedini mogući razlog zašto su krenuli u napad na tuđe srce. Ali nikada nisu oprostili, oporavili se od rana. Još uvijek ranjeni.
A oni drugi, i oni su isto tako bili ranjeni, ali su preboljeli tugu, oprostili sve grube igre i srce pospremili za ljubav. I tada se u njihovim srcima rodi nešto veliko, prekrasno, divno -naučili su vratiti srca drugih na mjesto. To je tamo s lijeve strane, ispod kuckavice.
Svakako, hvala Bogu za ove prve, jer bez njih nikada ne bismo spoznali ove druge.
I tko zna što bismo sve lijepo propustili u životu. Spoznajama nikada kraja.
Post je objavljen 08.06.2006. u 23:25 sati.