dakle, uz pucića i bana skupila se omanja grupica istomišljenika u dubrovniku, kako navodi ćosić: " Oni su svoje 'srbokatoličke' stavove izgradili još četrdesetih godina, želeći vlastitu dubrovačko katoličku tradiciju presaditi u srpsko nacionalno i političko ozračje, kojemu su vjerovali da pripadaju".
zapravo, zbog malobrojnosti nisu se uspjeli nametnuti kao nacionalna ideologija, što ne znači da je njihov utjecaj u 19. stoljeću bio beznačajan. s druge strane, nisu bili prihvaćeni niti od srba, jer njihova ideja nije uključivala i vjersku komponentu pravoslavlja.
drugim riječima nisu bili ni tamo - ni amo (ovamo).
veću popularnost stiče od 70-tih godina 19. stoljeća, zbog rascjepa 'narodne stranke'. dubrovački serbokatolici pristupili su 'srpskoj stranci' u dalmaciji koja je bila u koaliciji s talijanašima, tako da je zbog nejedinsta hrvatskih narodnjaka (pero čingrija), vladala dubrovnikom deset godina (1889-1899) i tad ubrala najveći broj pristalica, uglavnom zbog položaja.
Post je objavljen 08.06.2006. u 23:03 sati.